Ova sedmica protiče u znaku 54. Svetskog ekonomskog foruma u Davosu, iako je već prvi pogled na „dnevni red“ ovog čuvenog skupa upućivao na zaključak da će se ovoga puta rasprava voditi u širokom okviru sve gušće čorbe raznorodnih zabrinjavajućih tema koje opterećuju današnje svetske prilike, a sa malo precizno artikulisanih odgovora na goruća pitanja: šta će biti sa našom planetom preko koje leti sve više dronova, supersoničnih aviona i raketa; „bez obnove poverenja“ među državama, verama i nacijama; sa neizvesnim kreacijama privrednog rasta i stvaranja radnih mesta za novu epohu; uz nejasno sagledavanje budućih efekata „veštačke inteligencije“; i sa nejasnom „dugoročnom strategijom“ u borbi za zaustavljanje negativnih klimatskih promena. Ta razuđenost dnevnog reda preslikana je i nastavljena u prvom danu ovogodišnjeg Davosa (drugi i treći dan pisac ovog teksta nije mogao da prati), pa je sve podsetilo na onu čuvenu pesmicu „Que sera, sera“ (...to ne znamo ti i ja).