Ako je trebalo razvijati nekakvu ideju pomirbe, onda je trebalo raditi na srpsko-hrvatskom mirenju jer je tih godina bilo jasno da se te dvije politike žestoko antagoniziraju i da srljamo u rat. Dakle, način na koji je Tuđman zamislio ideju pomirbe je besmislen, govori povjesničar, autor knjige o povijesnom revizionizmu i neoustaštvu u Hrvatskoj.
Kao odgovor na moju prošlotjednu kolumnu glavni i odgovorni urednik beogradskog dnevnog lista Večernje novosti, Milorad Vučelić, je dobio ili si dao zadatak da me pred ekstremno desnom javnošću koja ga prati (pretpostavljam da će Vučelić nastaviti kampanju i u listu Pečat i drugdje) prikaže kao najvećeg neprijatelja Srba – nadnaslov članka: ”DEDA ZATIRAO SRBE, UNUK ZATIRE ISTINU”, naslov: ”Propagandista Drago Pilsel prljavom kampanjom pokušava da opere zločine genocidne NDH” (Večernje novosti, Beograd, 20. rujna/septembra 2023., naslovna strana i strana 6.). Kada sam čuo najavu da će vladika pakračko-slavonski Jovan ovog utorka 26. rujna gostovati na HTV-u kod kolege Romana Bolkovića i da je jedna od tema revizionizam Jasenovca, odlučio sam da se u ovotjednoj kolumni neću baviti Vučelićevom difamacijom moje malenkosti (taj uradak je potpisan inicijalima VN – Večernje novosti -, što znači da za isti odgovara glavni urednik) već da ću najprije pogledati navedenu emisiju a prije toga obaviti jednu dužnost koja je isto jako osobna, a tiče se priznanja Aleksandra Stankovića da boluje od depresije.
“Da je Novak Đoković najbolji u povijesti, više nitko ne može sumnjati”, kaže u najavi priloga Mojmira Pastorčić, dajući lekciju brojnim sportskim i drugim novinarima regije. Tako se to radi, dame i gospodo u Beogradu i drugdje. Komšijina kravica dala sto litara mlijeka, čestitamo! Takve – male, ali značajne – manifestacije normalnosti ljekovite su i za društva i za sport. Kako navijači mogu ostati normalni ako čak i sportski komentatori govore o “ponižavanju” protivnika, spominju “krvnike” i slične stvari? Ako više vole susjedov poraz nego svoju pobjedu? Baraba pred mikrofonom nije ništa bolja od huligana s pajserom. Elem, vratimo se prilogu.
Portal HOP objavio je imena “četnika” i “srpskih terorista” u policiji. Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku odbacilo je kaznenu prijavu protiv glavnog urednika portala i nepoznatih autora ustvrdivši da su tekstovi objavljeni iz tiražnih, a ne mrzilačkih motiva. Dakle, na medijima je da “četnike” ponude čitateljima, a na čitateljima da ih potraže.
Grupa “Novinarke protiv nasilja prema ženama” upozorava list “Alo” da naslovnom stranom izdanja za nedelju, 24. septembar najgrublje krši sve ljudske i novinarske etičke principe i ponižava neimenovanu ženu.
Nemoguće je ponovo doseći onaj stupanj ravnopravnosti na kojem je Hrvatska bila u bivšoj jugoslavenskoj federaciji. Evropska unija nije ništa drugo nego jedan još prilično utopijski projekt postnacionalne suverenosti koji realno potiskuje činjenicu novih hijerarhija, neofeudalnih odnosa izravne ovisnosti, čitavu dijalektiku dobitnika i gubitnika, rekao je filozof, publicist i kulturolog.
Napadno prisutan u javnim istupima Porfirija i njegovih pobočnika, “Hrist” je klasična žrtva otmice: božanstvo kidnapirano zbog toga da bi, umjesto u transcendentalne tričarije, bilo upregnuto u “srpsku stvar”. “Hrist” je maskota pomoću koje se obavlja svođenje duhovnog života na nacionalnu mobilizaciju.
Srbi i Hrvati prosto ne umeju da podnesu pobedu. Ima naroda i sportista, svi znamo, koji ne umeju da podnesu poraz, ali Srbima i Hrvatima on je prirodno stanje, oni samo poraženi imaju sportskog i istorijskog smisla, svaki njihov poraz u finalu nekog šampionata sveta njima je tek podsećanje na slavne istorijske poraze kojima su definisani.
Ima li policija uopće ovlasti dosuditi tako radikalnu kaznu kao što je zabrana ulaska u 31 evropsku državu čak godinu dana – zbog verbalnog delikta – ili se u roku odmah probudio neki sudac pa potpisao odluku koja važi, na primjer, za srpskog ratnog zločinca Vojislava Šešelja? A da bi takvu drakonsku kaznu opravdala, država reda i pravde temeljito se potrudila, te zbog strašnog krimena Trifunovića okarakterizirala kao „osobu koja predstavlja opasnost za javni red i javno zdravlje“ i još da „ponavlja činjenje prekršaja”.
Na 30. godišnjicu ratnih zločina počinjenih tokom akcije „Medački džep“ u Hrvatskoj, grupa mladih ljudi hrvatske i srpskse nacionalnosti je obišla mjesta operacije kako bi se lično upoznali sa onim što se dogodilo ali i ustanovili da zvanični narativi o operaciji prikrivaju istinu.