Korene onoga što se danas dešava uvek pronalazimo u prošlosti. Takav je slučaj sa poimanjem i tumačenjem svega onoga što se tokom devedesetih događalo na tlu nekadašnje zajedničke države.
Na današnji dan, pre tačno deset godina, počeo je sa radom Savet za štampu, nezavisno samoregulatorno telo registrovano 2009. godine, sa ciljem praćenja poštovanja Kodeksa novinara Srbije u štampanim medijima. Osnivači Saveta za štampu su Nezavisno udruženje novinara Srbije, Udruženje novinara Srbije, Asocijacija medija i Lokal pres.
Važeći zakoni u Srbiji pritiske na medije ne prepoznaju kao krivično delo. Da bi do toga došlo, potrebno je da se kroz predlog izmene krivičnog zakonodavstva prošire nadležnosti tako da uključuju i pritiske na medije, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) predsednik Komisije za istraživanje ubistava novinara Veran Matić.
Godišnji barometar američke nevladine organizacije Ajreks svrstao je Srbiju među države sa slabim informacionim sistemom. Gori od nas je samo Azerbejdžan (11), na istom smo nivou kao Rusija i Belorusija, dok su Bosna i Hercegovina i Gruzija dobile nešto više poena od Srbije, ali su u istoj grupi država u kojima su kvalitetne informacije veoma ograničene i u kojima većina ljudi nije u stanju da prepozna dezinformacije.
Zaključak panela posvećenog doprinosu medija prevenciji suicida mogao bi biti da je taj doprinos minimalan. Mediji ne govore o tome jer je za urednike ta tema nezanimljiva, a za njihove medije zarada od otkrivanja podataka o maloletnom licu koje je izvršilo samoubistvo mnogo je veća od prekršajne kazne, koja iznosi 150.000 dinara. REM, u najboljem slučaju, izriče opomene, sudovi gotovo da i ne reaguju na krivične prijave. Zašto bi onda mediji bilo šta promenili u senzacionalističkom izveštavanju o osetljivim temama, pogotovo kad ih u tome podržava i publika?
Bez obzira na granice koje nas dele, sa Hrvatskom delimo probleme i izazove sa kojima se suočavamo u medijskoj sferi. Naročito u vreme kada se u Srbiji radi na izmenama zakonskog okvira koji je u slučaju izmene hrvatskog Zakona o elektroničkim medijima već poprilično odmakao.
Prošle nedelje pisao sam o dilemama vezanim za (ne)postojanje iskrene političke volje, nužne za valjano funkcionisanju tri radne grupe: u domenu bezbednosti i zaštite novinara, sprovođenju Akcionog plana za primenu Medijske strategije i izmeni Zakona o javnom informisanju i medijima.
Piše: Tamara Spaić Položaj novinara u Srbiji najbolje se vidi na primeru Opštine Grocka. Novinar blizak režimu dobije „savetnički“ ugovor težak milion i po dinara, koje mu funkcioner, mimo plate, isplati iz kase koju pune svi građani, a novinari koji su građane obavestili kako se njihov novac troši na „savetničke“ usluge bivaju izloženi brutalnim verbalnim […]
Uz razumevanje za nužne promene uslovljene tehnološkim promenama i nedostacima uočenim u praksi, nisam ubeđen da će nas spasti sasvim izvesne promene ovih zakonskih tekstova. Kao što vidimo da nas nije spasla ni dugo očekivana Vladina Medijska strategija, usvojena pre godinu i po dana, koja upravo navršava prvu trećinu svog petogodišnjeg kalendarskog trajanja.
Uskoro se navršava pola godine kako Radna grupa za bezbednost i zaštitu novinara radi u okrnjenom sastavu. To nikako nije dobro, a stičem utisak da vremenom kao da se mnogi mire sa takvim stanjem.
Grupa novinara i internet stručnjaka okupljena oko ideje o potrebi bolje ponude vesti građanima Srbije odlučila je da pokrene portal koji je pred vama. Detaljnije