Moram odmah na početku da kažem da još nije kasno da se donesu važne odluke koje su od životnog značaja za sve žrtve masovnih ubistva u OOŠ „Vladislav Ribnikar“, Duboni i Malom Orašju. Govorim to iz prve ruke jer sam u stalnom kontaktu i sa roditeljima ubijene dece, ali i sa roditeljima ranjene dece koja se svakog dana suočavaju sa bolnim terapijama i problemima koje im je nanelo višestruko povređivanje. Još nije kasno da svaka porodica dobije doživotnu podršku u svakom smislu – zdravstvenom, socijalnom, finansijskom, da više ne moraju da brinu o egzistencijalnim problemima koje im je stvorio masovni ubica, jedan ili drugi. Svako ranjeno dete treba da dobije svu moguću podršku da se izleči i edukuje za profesiju koju želi i da se omogući posao. Da sva deca koja su bilo posredno ili neposredno deo ovih traumatskih događaja dobiju trajnu podršku koja god im bude potrebna.