“Ovdje u Srbu i tamo u Drvaru na današnji je dan prije 85 godina započeo oružani ustanak protiv genocidnog terora koji je od trenutka svojeg osnivanja na cijelom svojem teritoriju provodila ustaška vlast Nezavisne Države Hrvatske, a pod zaštitom okupacijskih snaga nacističke Njemačke i fašističke Italije. U prvih sto dana ta je vlast NDH donijela gotovo 30 zakonskih odredbi čija je svrha bila društveno isključenje, fizičko odstranjenje i identitetsko poništenje Srba, Židova i Roma. Ni u kojoj od njih nije bilo slova o ljudskim, građanskim i manjinskim slobodama i pravima. Bilo je mnogo slova o prijekim sudovima za one koji su mogli biti protiv takve Države i tako branjene časti Hrvatskog naroda, kao što su bili mnogi politički napredni i antifašistički opredijeljeni Hrvati“, istaknuo je Milorad Pupovac na početku svog obraćanja na današnjem skupu kojeg su Srpsko narodno vijeće (SNV) i Savez antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA) organizirali u Srbu povodom 85. godišnjice Ustanka naroda Hrvatske.

Nije bilo dana da nisu ubijali. Teror u svim njegovim najsurovijim oblicima kao što su zastrašivanje, pljačkanje, paljenje, premlaćivanje, silovanje i ubijanje bio je način kako se ustaška vlast odnosila prema rasnim, vjerskim, etničkim, kulturnim, idejnim i misaonim razlikama, rekao je predsjednik SDSS-a na Danu ustanka u Srbu

Medijska scena Srbije se ne može poboljšati bez promene režima, kaže Jelena Kleut, politički prognana profesorica Filozofskog fakulteta u Novom Sadu

Slažem se da Aleksandar Vučić treba da doživi politički krah. Međutim, uvek sam imao problem s tom jedinstveno srpskom fascinacijom sabornošću, prema kojoj se svi mi moramo naći pod zajedničkim imeniteljem toga da smo Srbi. I ništa drugo. Sad se ta ista logika samo prevela u fensi rečnik prema kojem studenti koriste “catch-all” strategiju, kaže beogradski pisac i aktivist

Početkom srpnja diljem zemlje opet su se zaredali grafiti govora mržnje i poticanja na nasilje. U Slavonskome Brodu uz Savu: “Ubij Srbina i izvadi mu organe jer su mačke gladne”; u dalmatinskom mjestu Biljane Donje sprejom su išarani prometni znakovi sa riječima „ZDS, HOS, Ante Pavelić i datumom VRO Oluje“ a u Fontani u Istri ugravirana je poruka „Ubij Srbina“ na laku automobila beogradskih registracijskih oznaka. Policija je ustanovila oštećenje imovine i poticanje na mržnju te je sve prijavila DORH-u. No i dalje ostaje gorčina zbog izostanka oštrije javne osude političara, te se postavlja pitanje – kako se tomu konačno može stati na kraj u današnjoj lošoj društveno-političkoj klimi prema Srbima.

Trideset i jednu godinu nakon genocida u Srebrenici, u Zagrebu je održana komemoracija posvećena žrtvama. Snažnu poruku poslao je potomak ubijenih Amir Šečić, koji je prvi put javno progovorio o gubitku 24 člana svoje obitelji. Uz poruke da se genocid ne smije relativizirati niti zaboraviti, sudionici su upozorili da je očuvanje istine preduvjet trajnog mira. Više pogledajte u prilogu Nikoline Zavišić.

U novoj epizodi Paragrafa, “Djeca u obruču smrti”, donosimo priču o djeci Kozare koja su 1942. godine prošla kroz zbjegove, obruč, kolone, logore i razdvajanje od obitelji. Slavko Milanović je kao dječak s majkom i sestrom stigao u Jasenovac. Gojko Kotur prošao je logor za djecu u Sisku i cijeli život nosio sjećanje na izgubljenu obitelj. Ovo nije samo priča o jednoj ofenzivi. Ovo je priča o djeci koja su preživjela, ali su cijeli život nosila tragediju kroz koju su bila prisiljena proći.

Riječki je nadbiskup Mate Uzinić u četvrtak 2. srpnja slavio misu u povodu 35. godišnjice osnutka odnosno postrojavanja 111. Gardijske brigade iz Rijeke, tzv ”Zmajeva”. Nemam razumijevanje za tu Uzinićevu misu (premda je nadbiskup dobro propovijedao i mi smo objavili njegove riječi u našoj rubrici Abrahamova djeca) jer ona nije bila misa zadušnica nego točka u protokolu. Naime, bila je dio programa obilježavanja 35. obljetnice osnutka brigade koji je nakon mise nastavljen svečanom akademijom te komemorativnim skupovima.

Zajedničko priopćenje regionalnih organizacija civilnog društva povodom napada na Vladimira Arsenijevića u Beogradu i sprječavanja komemoracije žrtvama genocida u Srebrenici

“Ježeva kućica” često se pojavljuje kao afektivno mesto u sećanju brojnih generacija nekadašnjih Jugoslovena. Upravo zbog dragocenosti ove priče u kolektivnom sećanju i činjenice da zajednice sa ovih prostora odlučuju da je čuvaju kao važan deo nematerijalnog nasleđa, odabrana je kao čvorište oko kojeg se raspliću niti različitih asocijacija i značenja