Pupovac: Ustanak u Srbu je bio legitiman, ali zločini se ne smiju prešutjeti
Izvor: SNV
Pupovac je podsjetio kako su u prvih sto dana NDH otvoreni mnogobrojni zatvori, brojni logori i gotovo nepobrojiva mjesta likvidacija i stratišta. Pojedinačne, grupne i masovne likvidacije Srba, a potom Židova, Roma i Hrvata antifašista započeli već 10. travnja.
„Teror u svim njegovim najsurovijim oblicima kao što su zastrašivanje, pljačkanje, paljenje, premlaćivanje, silovanje i ubijanje bio je način kako se ustaška vlast odnosila prema rasnim, vjerskim, etničkim, kulturnim, idejnim i misaonim razlikama. To je činila i ovdje i na području Srba, odnosno kotara Donji Lapac. Ovdje je prve dane jula 1941. najprije u Suvaji, pa u Osretku, i na koncu u Bubnju u tri dana pobila blizu 500 žena, djevojaka, djece i staraca. To je učinjeno pod zapovjedništvom Maksa Luburića. Prije toga su od 19. do 20. juna od ustaša iz Boričevca i Kulen Vakufa stradali mještani jedanaest sela. Njih 154, od čega 65 iz Nebljusa. Ovdašnji Srbi prije 85 godina ustali su zbog takvog državnog terora NDH. Po svemu što znamo iz teorije i povijesnih praksi to je bio legitiman čin otpora“, naglasio je Pupovac.
Istaknuo je „da za razliku od prvih partizanskih akcija, kakva je bila ona u šumi Brezovici kod Siska ili one u Banskom Grabovcu kod Petrinje, međusobno koordinirane akcije u Srbu i Drvaru nisu zaustavljene u svojim počecima nego su se razvile u ustanički pokret koji se poput plamena proširio s obje strane rijeke Une. U kratko vrijeme ustanici su uspostavili kontrolu nad Srbom i Donjim Lapcem s hrvatske i Drvarom, Glamočom i Bosanskim Grahovom s bosanske strane, na oko tri do četiri hiljade kvadratnih kilometara oslobođenog teritorija. Bez obzira na razdoblja gubitka kontrole na dijelovima ovog teritorija plamen ustanka ne samo da se nije gasio nego se odatle širio na druge dijelove Like, Dalmacije i cijele Hrvatske te druge dijelove Bosanske krajine te Bosne i Hercegovine“.
Pupovac je istaknuo kako su „donjolapački i srpski ustanici, prema svemu što znamo, mogli slijediti dvije ratne opcije koje su im se tada i ovdje nudile: opciju zajedničke borbe s pripadnicima većinskog hrvatskog i drugih naroda protiv fašističkih, nacističkih okupacijskih snaga i ustaškog genocidnog terora, koju su zagovarali malobrojni ali odlučni predstavnici KPH/KPJ ili opciju borbe protiv ustaškog terora, hrvatskog domicilnog stanovništva uz nepouzdanu podršku fašističke talijanske okupacijske vlasti koju su zagovarali pripadnici četničkog pokreta. Većina ih je kako se ustanak širio i kako su komunisti poput Hrvata Marka Oreškovića i Srbina Gojka Polovine usmjeravali odabrali prvu opciju – opciju zajedničke borbe ne samo protiv fašističke i nacističke okupacije nego i protiv zločina iz osvete. I ne samo to – prihvatili su opciju borbe za uzajamnu nacionalnu ravnopravnost i za ekonomsku i socijalnu jednakost. Da nije bilo takve odluke ustanika i razmjerno brze konsolidacije gerilskih odreda u partizanski pokret, veliko je pitanje ne samo što bi bilo s otporom okupatoru, nego kako bi i s kakvim ishodom rat završio“.
Predsjednik SDSS-a se dotaknuo i „negativne strane ustanka koju su sačinjavali osvetnički zločini odmazde nad civilnim hrvatskim i muslimanskim stanovništvom. Ti su zločini bili strašni zbog osvetničke odmazde i zbog načina izvršenja i masovnosti zločina, naročito krajem ljeta 1941. u Kulen Vakufu. Koliko god malobrojniji od vakufskih zločini nad hrvatskim civilima u Brotnji i Borićevcu, njihovim kućama i crkvama za vas i za nas koji pamtimo i slavimo ustanak u Srbu predstavlja posebnu mjesto i obavezu sjećanja. Bez tog mjesta i te obaveze vaše i naše sjećanje na strašne razmjere stradanja koje je uzrokovao ustaški režim NDH bilo bi moralno nepotpuno. Pozivam vas da ustrajemo u tome svi koji se ovdje okupljamo naročito onda kad nam se čini da smo u ispunjavanju takve moralne obaveze usamljeni“. Upozorio je na „nastojanja, koja godinama gledamo, slušamo i na druge način osjećamo, da se ospori ovaj ustanak, proglasi kontraverznim ili četničkim loša su za ovu zemlju. Ispražnjavanje i zatamnjivanje historijskog sadržaj antifašizma moglo bi predstavljati golemu opasnost za budućnost slobode u Hrvatskoj, post-jugoslavenskom prostoru i prostoru Evrope“, poručio je Pupovac.
Kao i svake godine centralnom programu prethodilo je polaganje ruža na partizanskom groblju u Srbu, i to na grobove poginulih Dalmatinaca palih 1944. u oslobađanju Srba. Na partizanskom groblju su govorili Anja Šimpraga, saborska zastupnica SDSS-a i zamjenica predsjednika SNV-a i Juraj Krstulović, predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Splitsko – dalmatinske županije. Anja Šimpraga je istaknula kako na partizanskom groblju u Srbu “leže borci Desete dalmatinske udarne brigade, iz Cetinske krajine, najviše Sinjana. Nakon ustaških pokolja u ovom kraju nitko nije mogao zamisliti da će za par dugih godina kasnije naići mladići i djevojke sa otoka i obale Dalmacije da brane Srbe. Sretna sam da je SNV i dalje na braniku sjećanja kako ovdje na groblju gdje smo obnovili imena poginulih Dalmatinaca, tako i na svim drugim mjestima na kojima se ta imena nastoje obrisati pa čak i u Hrvatskom saboru”, naglasila je Šimpraga.
Foto: Sandro Lendler
Polaganje vijenaca, obraćanje uzvanika, uzvanica i kulturno umjetnički program održali su se u središtu Srbu, i to kod Spomenika ustanku naroda Hrvatske, rad kipara Vanje Radauša, koji je obnovljen 2011. godine. Okupljenima su se obratili, uz Milorada Pupovca, i Franjo Habulin, predsjednik SABA-e, Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige RH i Rajka Rađenović, Vijeće srpske nacionalne manjine Zadarske županije.
Nakon skupa, u Mjesnom domu – Spomen domu borcima NOB-a u Srbu, održana je tribina na kojoj se govorilo o događanjima prije, tokom i nakon ustanka u Srbu, i to od strane uglednih povjesničara, Milana Radanovića, dr. sc. Igora Mrkalja i dr. sc. Ive Goldsteina.
Na skupu u Srbu bili su Stipe Mesić, predsjednik Republike Hrvatske (2000. – 2010.), kao i i pripadnik Šeste ličke divizije, pukovnik Šime Mudrovčić, rođen 1926. u hrvatskom selu Čović kod Otočca, koji svake godine dolazi u Srb, kako bi obilježio datum kad je narod Like, zapadne Bosne i sjeverne Dalmacije pod vodstvom KPJ ustao protiv okupatora i ustaša, oslobodivši veliko područje.
