Pupovac: Neka je trajna slava svima koji su ustali protiv ustaške NDH!

Autor: Milorad Pupovac, Izvor: Novosti

Ovdje u Srbu, i tamo u Drvaru, na današnji je dan prije 85 godina započeo oružani ustanak protiv genocidnog terora koji je od trenutka svojeg osnivanja na cijelom svojem teritoriju provodila ustaška vlast Nezavisne Države Hrvatske, pod zaštitom okupacijskih snaga nacističke Njemačke i fašističke Italije. U prvih sto dana ta je vlast NDH donijela gotovo 30 zakonskih odredbi čija je svrha bila društveno isključenje, fizičko odstranjenje i identitetsko poništenje Srba, Židova i Roma. Ni u kojoj od njih nije bilo slova o ljudskim, građanskim i manjinskim slobodama i pravima. Bilo je mnogo slova o prijekim sudovima za one koji su mogli biti protiv takve države i tako branjene časti hrvatskog naroda, kao što su bili mnogi politički napredni i antifašistički opredijeljeni Hrvati.

U prvih sto dana otvoreni su mnogobrojni zatvori, brojni logori i gotovo nepobrojiva mjesta likvidacija i stratišta. Pojedinačne, grupne i masovne likvidacije Srba, a potom Židova, Roma i Hrvata antifašista započeli su već 10. travnja. Tom su zločinstvu u prvih sto dana svoje vlasti naročito bili posvećeni na području Banije, Korduna, Like, Bosanske krajine i istočne Hercegovine. Nije bilo dana da nisu ubijali. Teror u svim njegovim najsurovijim oblicima kao što su zastrašivanje, pljačkanje, paljenje, premlaćivanje, silovanje i ubijanje bio je način kako se ustaška vlast odnosila prema rasnim, vjerskim, etničkim, kulturnim, idejnim i misaonim razlikama.

To je činila i ovdje i na području Srba, odnosno kotara Donji Lapac. Ovdje je prve dane jula 1941. najprije u Suvaji, pa u Osretku, i na koncu u Bubnju u tri dana pobila blizu 500 žena, djevojaka, djece i staraca. To je učinjeno pod zapovjedništvom Maksa Luburića. Prije toga su od 19. do 20. juna od ustaša iz Boričevca i Kulen Vakufa stradali mještani jedanaest sela. Njih 154, od čega 65 iz Nebljusa.

Ovdašnji Srbi prije 85 godina ustali su zbog takvog državnog terora NDH. Po svemu što znamo iz teorije i povijesnih praksi to je bio legitiman čin otpora.

Za razliku od prvih partizanskih akcija, kakva je bila ona u šumi Brezovici kod Siska ili one u Banskom Grabovcu kod Petrinje, međusobno koordinirane akcije u Srbu i Drvaru nisu zaustavljene u svojim počecima nego su se razvile u ustanički pokret koji se poput plamena proširio s obje strane rijeke Une. U kratko vrijeme ustanici su uspostavili kontrolu nad Srbom i Donjim Lapcem s hrvatske i Drvarom, Glamočom i Bosanskim Grahovom s bosanske strane, na oko tri do četiri hiljade kvadratnih kilometara oslobođenog teritorija. Bez obzira na razdoblja gubitka kontrole na dijelovima ovog teritorija plamen ustanka ne samo da se nije gasio nego se odatle širio na druge dijelove Like, Dalmacije i cijele Hrvatske te druge dijelove Bosanske krajine te Bosne i Hercegovine. To što se državno-politički odnos prema ovim povijesnim činjenicama promijenio, ne znači da su se one promijenile niti znači da su kao takve prestale postojati.

Donjolapački i srpski ustanici, prema svemu što znamo, mogli su slijediti dvije ratne opcije koje su im se tada i ovdje nudile: opciju zajedničke borbe s pripadnicima većinskog hrvatskog i drugih naroda protiv fašističkih, nacističkih okupacijskih snaga i ustaškog genocidnog terora, koju su zagovarali malobrojni ali odlučni predstavnici KPH/KPJ ili opciju borbe protiv ustaškog terora, hrvatskog domicilnog stanovništva uz nepouzdanu podršku fašističke talijanske okupacijske vlasti koju su zagovarali pripadnici četničkog pokreta. Većina ih je, kako se ustanak širio i kako su komunisti poput Hrvata Marka Oreškovića i Srbina Gojka Polovine, usmjeravali odabrali prvu opciju – opciju zajedničke borbe ne samo protiv fašističke i nacističke okupacije nego i protiv zločina iz osvete. I ne samo to – prihvatili su opciju borbe za uzajamnu nacionalnu ravnopravnost i za ekonomsku i socijalnu jednakost. Da nije bilo takve odluke ustanika i razmjerno brze konsolidacije gerilskih odreda u partizanski pokret, veliko je pitanje ne samo što bi bilo s otporom okupatoru, nego kako bi i s kakvim ishodom rat završio.

Imao je on i svoju negativnu stranu koju su sačinjavali osvetnički zločini odmazde nad civilnim hrvatskim i muslimanskim stanovništvom. Ti su zločini bili strašni zbog osvetničke odmazde i zbog načina izvršenja i masovnosti zločina, naročito krajem ljeta 1941. u Kulen Vakufu. Koliko god malobrojniji od vakufskih zločina nad hrvatskim civilima u Brotnji i Borićevcu, njihovim kućama i crkvama, za vas i za nas koji pamtimo i slavimo ustanak u Srbu predstavlja posebnu mjesto i obavezu sjećanja.

Pojedinačne, grupne i masovne likvidacije Srba, a potom Židova, Roma i Hrvata antifašista započeli su već 10. travnja. Tom su zločinstvu u prvih sto dana svoje vlasti naročito bili posvećeni na području Banije, Korduna, Like, Bosanske krajine i istočne Hercegovine

Bez tog mjesta i te obaveze vaše i naše sjećanje na strašne razmjere stradanja koje je uzrokovao ustaški režim NDH bilo bi moralno nepotpuno. Pozivam vas da ustrajemo u tome svi koji se ovdje okupljamo naročito onda kad nam se čini da smo u ispunjavanju takve moralne obaveze usamljeni.

Nastojanja, koja godinama gledamo, slušamo i na druge način osjećamo, da se ospori ovaj ustanak, proglasi kontraverznim ili četničkim, loša su za ovu zemlju. Ispražnjavanje i zatamnjivanje historijskog sadržaja antifašizma moglo bi predstavljati golemu opasnost za budućnost slobode u Hrvatskoj, post-jugoslavenskom prostoru i prostoru Evrope.

Na kraju, ovaj ustanak nije bio samo borba za goli život nego i za život u slobodi i u jednakosti, za život u miru. Sad kad je mira, slobode i jednakosti sve manje treba koristiti svako mjesto gdje ih je historija iznjedrila, a ideje o njima obnavljati ili iznova pronaći. To je smisao našeg okupljanja u Srbu na 85. godišnjicu ustanka naroda Hrvatske.

I ako vas, koji ste ovdje okupljeni, obeznađuju poruke rata, neslobode i nejednakosti, koje čujemo oko sebe, u današnjoj Evropi i svijetu, sjetimo se da su naši preci hrvatski i jugoslavenski partizani u težim vremenima odabrali bratstvo slobode i jednakosti protiv sila neslobode i nejednakosti.

Neka je vječni pomen svim nevino stradalim civilima prije, za vrijeme i nakon ustanka.

Neka je trajna slava onima koji su ustali protiv terora ustaške NDH!

Donosimo govor Milorada Pupovca na obilježavanju 85. godišnjice Dana ustanka naroda Hrvatske u Srbu 27. jula u Srbu

Tekst je prenet sa potala Novosti.