Norveška, sigurna kuća za novinare

31. October 2023.
U ovoj zemlji nisu zabeleženi napadi na pripadnike sedme sile, ali pretnje najviše dobijaju oni koji izveštavaju o kriminalu
U Ministarstvu pravde i javne bezbednosti: Dragana Bjelica UNS, Bekir Dudić MUP, Ognjenka Lakićević OSCE, Veran Matić ANEM, Tatjana Vasiljević – Veljković Vrhovno javno tužilaštvo, Olivera Mladenović Osnovno javno tužilaštvo Niš, Stevan Ristić, Vreme i Asocijacija medija i predstavnici domaćina.Autor fotografije: Miroslav Janković OSCE (fotografiju mediji mogu slobodno da koriste u svrhu izveštavanja o Stalnoj radnoj grupi za bezbednost novinara uz navođenje autora)

Autorka: Olivera Milošević, Izvor: Politika

Oslo – Stalna radna grupa za bezbednost novinara tokom trodnevne posete Norveškoj sastala se i sa predstavnicima profesionalnih organizacija. U toj zemlji, za razliku od srpskih prilika, postoje samo tri: Sindikat novinara Norveške, u kojem je većina njihovih novinara, Norveško udruženje urednika i Udruženje vlasnika medija.

Od 300 medija u Norveškoj, oko 220 su lokalni i njihov opstanak je veoma važan za norveško društvo. Imaju dva javna servisa od kojih je jedan državni i finansira se isključivo iz budžeta, čak nemaju ni reklame, dok je drugi komercijalni kanal.

Sindikat novinara Norveške ima 8.700 članova od kojih je 90 odsto zaposlenih u medijima i 10 odsto slobodnih novinara, a da bi bio deo ove organizacije novinar mora poštovati profesionalne standarde.

Predstavnici sindikata istakli su da su norveški novinari koji izveštavaju iz kriznih područja van zemlje najviše izloženi nasilju, te da je Vrhovni sud Norveške zauzeo stav da nasilje nad novinarima mora biti strože kažnjavano. U ovoj zemlji nisu zabeleženi napadi na novinare, ali postoje pretnje i uznemiravanje i najviše ih dobijaju oni koji izveštavaju o kriminalu. Sedam od deset prijavljenih slučajeva ne bude procesuirano, ali je zanimljivo obrazloženje – novinari imaju veliki uticaj i moć u norveškom društvu pa se od njih očekuje da istrpe određene kritike na svoj rad.

Za razliku od Srbije, nijedno njihovo udruženje nema sistem za praćenje slučajeva pretnji i nasilja nad medijskim radnicima, a kao ozbiljnije navode pretnje koje dolaze uglavnom iz kriminalnog miljea ili ekstremističkih grupa, na demonstracijama ili na internetu.

„Sastanci sa najvišim državnim organima, medijskim udruženjima i regulatornim mehanizmima u Norveškoj pokazali su nam čemu treba da stremimo kao društvo. Impresivna je visoka svest državnih organa o značaju novinarstva kao jednom od stubova demokratije. U stabilnim sistemima gde je novinarska profesija poštovana od strane svih učesnika u javnom dijalogu, ne moraju da postoje posebne zakonske norme da bi novinari bili zaštićeni od pretnji i pritisaka”, utisci su Nataše Jovanović, članice SRG iz redova Asocijacije onlajn medija.

I javnost je naklonjena medijima – više od 60 odsto Norvežana im veruje, a politički uticaj je praktično nepoznanica za njihovu medijsku zajednicu, objasnili su predstavnici Udruženja urednika koje ima 800 članova. Uređivačke politike su nezavisne i rasterećene. Norveški urednici su potencirali značaj sporazuma sa Udruženjem vlasnika medija po kome nijedan organ vlasti, medijski vlasnik, komercijalni akter, kao ni bilo koja druga interesna grupa ne sme da se meša u uređivačku politiku medija. Predstavnici SRG saglasni su da razmotre mogućnost za jednu ovakvu inicijativu kojom bi se u Srbiji načinio značajan korak u medijskim slobodama.

„Novinari ljubomorno čuvaju svoju profesiju, poštuju standarde, imaju veliku moć u društvu. Imaju jedno udruženje urednika i novinara. Samoregulatorno telo Savet za štampu postoji blizu sto godina. Koliko god provejavalo da je država plemenita, čuvaju se od upliva vlasti u mehanizme koje su novinari ustanovili. Nama u Srbiji treba to norveško ujedinjenje, pa da imamo jedno složno novinarsko udruženje, poštovanje institucije Saveta za štampu. Eto nam puta za vraćanje ugleda novinara i poverenja u medije u Srbiji”, utisci su novinarke Dragane Bjelice, predstavnice UNS-a u SRG.

Sa ovim je saglasan i Veran Matić, član SRG i predsednik Komisije za istraživanje ubistava novinara, koji potencira da u puno zemalja u kojima su zabeleženi uspesi u saradnji institucija i medija, postoji jedinstvo novinarskih udruženja i asocijacija, koji nisu rasplinuti i usitnjeni.

– Jedinstvene organizacije imaju jedinstven uticaj, što je veoma važno za ostvarivanje pozicije partnera i prave „sedme sile” – kaže Matić za „Politiku”.

Norveški Savet za štampu postoji od 1929. godine i upravo po ugledu na njega i uz pomoć njihove ambasade, nastalo je i srpsko samoregulatorno telo. Ipak postoje i suštinske razlike – oni su nadležni za sve medije dok je naš savet zadužen samo za rad štampanih i onlajn medija. Na sastanku sa SRG govorili su o Etičkom kodeksu koji je, kako s ponosom ističu, stroži od zakona. Ni ovde se ne može praviti realna paralela sa našom praksom, pre svega zato što u Norveškoj svi mediji, osim dva izuzetka, prihvataju nadležnost Saveta za štampu i uredno objavljuju odluke Komisije za žalbe. I ne samo to.

Naša i njihova tabloidna stvarnost potpuno su suprotne. Dva jedina velika norveška tabloida, ne samo da prihvataju nadležnost ovog tela već etiku doživljavaju vrlo ozbiljno i u svom izveštavanju posebno rade na tome da poštuju kodeks. To opet ne znači da tamo mediji ne krše profesionalne standarde jer Savetu za štampu godišnje stigne više od 700 žalbi. Međutim, to se može povezati i sa prepoznatljivošću samoregulatornog tela u javnosti, na čemu se u Srbiji mora raditi, a takođe i sa svešću o etici u medijskom prostoru. Norveški Savet za štampu u svakom smislu je nezavisan od države s kojom, kako tvrde, ni nemaju komunikaciju, osim kada im državne institucije poput lokalnih samouprava, organizacija koja se bave decom, podnose žalbe na rad medija.

Norveško regulatorno telo, pandan srpskom REM-u, uglavnom se bavi kontrolom trošenja novca koji mediji dobijaju od države za programe od javnog interesa i nemaju posebne kaznene mehanizme za kršenje drugih profesionalnih normi. Članove SRG interesovalo je kako u Norveškoj funkcionišu rijaliti programi s aspekta kontrole emitovanja. Predstavnik regulatornog tela Audun Agre objasnio je da i njihove televizije imaju sistem označavanja programa zarad zaštite dece i omladine, ali ne ograničavaju termine u kojima se rijaliti emituju. I ovde se norveško društvo oslanja na svest, pre svega roditelja. Delegacija SRG upoznata je i sa strukturom, organizacijom i ovlašćenjima ovog tela koje je u nadležnosti Ministarstva kulture.

Norveška praksa i sva iskustva njihovih nadležnih institucija za zaštitu novinara, pre svega u oblasti prevencije krivičnih dela i veće bezbednosti novinara u digitalnom okruženju, za Stalnu radnu grupu će biti ideje kojim će se voditi u nekim budućim inicijativama, saglasni su njeni članovi.

Stalnu radnu grupu za bezbednost novinara čine predstavnici Vrhovnog javnog tužilaštva, MUP-a, Udruženja novinara Srbije, Nezavisnog udruženja novinara Srbije, Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine, Asocijacije medija, Asocijacije nezavisnih elektronskih medija i Asocijacije onlajn medija, kao i Misije OEBS-a u Srbiji u statusu posmatrača.

Tekst je prenet sa portala Politika.

Click