Manjinski položaj poprima presudniji izraz u činjenici njegovog jezika, kulturne tradicije i situacije u kojoj se Kafka nalazi u Pragu. Njegov položaj je, u najmanju ruku, trostruko manjinski: jezik i kultura su mu nemački, etnički je Jevrejin, živi u Pragu, koji je u tom trenu treći po veličini grad u Austrougarskom carstvu. Zatim se sve to udvostručava: za njega je, sam kaže, nemački jezik tuđi jezik, ali i vidi sebe kao stranca u jevrejskoj zajednici. Naposletku, Prag na stotinu načina doživljava kao svoju tamnicu.