Dvadeset osmi je mart. Za većinu stanovnika Firence bio je to tek običan radni dan. Pa ipak, članovima obitelji koja je stanovala na adresi Via Pietro Tacca 5 toga će se dana životi dramatično promijeniti. A još to jutro nitko nije mogao ni zamisliti kakav će šok uskoro izazvati jedan telefonski poziv. Dvije kćeri i sin pripremali su se za školske obaveze dok je majka u kuhinji razmišljala što bi toga dana mogla napraviti za ručak. Otac obitelji po običaju se dosađivao listajući dnevnu štampu i glasno komentirajući razvoj događaja u ratom zahvaćenoj Europi. A onda je zazvonio telefon. Korpulentni pedesetogodišnjak mrkog pogleda dodatno se smrknuo zbog činjenice da mu nepoznati pozivatelj remeti dnevnu rutinu. Podigao je slušalicu, prislonio ju uhu i pomalo neraspoloženo na tečnom talijanskom izustio: „Dobar dan. Ovdje Ante Pavelić“. Već s prvim riječima koje je čuo s druge strane žice neraspoloženje je nestalo. Nakon kratkog razgovora, tijekom kojeg je sa sve većim oduševljenjem izgovarao „da“, „mogu“ i „vidimo se“, spustio je slušalicu i supruzi Mari ozarenog lica slavodobitno priopćio kako je upravo pozvan u Rim na sastanak s Benitom Musolinijem.