Prošle godine svjedočili smo pojavama koje izjedaju hrvatsko društvo, poput crnila na ulicama i pjevanja ustaških pjesama kao i normaliziranosti pokliča „Za dom spremni“, za koje vjerujem da nije sklono takvoj ekstremizaciji odnosa kojoj danas svjedočimo, rekao je na božićnom prijemu SNV-a Boris Milošević

Misija don Mateja Palića, koji je nezvanična glava Janjevaca i hrvatske katoličke zajednice na Kosovu, već je 35 godina – vera i nada, uprkos ruševinama, nestašicama struje, vode i pljačkama koje su meštanima uterale strah. Ulice bez ijednog žitelja, dvorišta zarasla u korov, posledica su odlaska za boljim sutra. A pljačke su počele još 2001. godine

2025. bila je godina velikih prevrata u odnosu hrvatskoga društva prema zajednici Srba. U drugom dijelu godine, nakon Thompsonovog koncerta u Zagrebu, normalizirao se ustaški pozdrav, kojim su se služili čak i neki političari u Saboru. Najviši zakonodavni dom bio je i domaćin revizionističkim skupovima o jasenovačkom logoru, da bi sve kulminiralo u studenom, nasilnim prijetnjama na dva događaja u organizaciji SKD “Prosvjeta”, u Splitu i Zagrebu. U vrijeme novih početaka i odluka, zapitajmo se kakvu Hrvatsku želimo u nadolazećoj 2026. godini.

Za čuvare hrvatske adventske tradicije imam samo jedno pitanje: na kojemu bi božićnom koncertu ti glazbeni kritičari tankoćutnih ušiju radije bili – 2005. godine sa židovskim pjevačicama i ciganskim trubačima u bazilici svetog Franje u Assisiju, ili 1943. sa židovskim pjevačima i ciganskim violinistima u zgradi upravne pisarne u Jasenovcu?

U 2025. mrak je gurnut u društveni centar. Svaki ovogodišnji ustaški grafit, svako veličanje ustaških koljača, svaku poruku mržnje i prijetnju smrću trebalo bi atribuirati HDZ-u

U samo godinu dana Srbi su u Trstu kupili gotovo dvije tisuće nekretnina. Cijena četvornog metra u tom je gradu niža nego u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu. Isprva su stanove najčešće kupovali kao investiciju, no posljednjih se mjeseci sve više njih odlučuje na trajno preseljenje u ovaj talijanski grad. Mnogi biraju naselje koje, zbog velikog broja Srba, već nosi nadimak – Mala Srbija. Oni koji ondje žive kažu da se osjećaju kao kod kuće, zahvaljujući snažnoj povijesnoj zajednici Srba u Trstu, koja im je u naslijeđe ostavila školu, crkvu i palače na samom Ponte Rossu.

Đorđe Matić (Zagreb, 1970.) cijenjeni je i čitani pisac, stalni suradnik tjednika Novosti, časopisa Prosvjeta i drugih medija u Hrvatskoj i regiji. Autor knjiga poezije, proze, kritika i eseja, Matić je živio i radio u Italiji i duže vrijeme u Nizozemskoj, u Amsterdamu, a skrasio se u istarskom Poreču. S Vidinim Ernestom Marinkovićem razgovarao je o tome što su kriteriji vrijednosti kulture sada i ovdje, kada društva nastala raspadom Jugoslavije idu većinom sve desnije, ali i o tome što su i kome rock ‘n’ roll i pop-glazba uopće značili u bivšoj državi, a što znače sad kad se čitavo društvo ubrzava više nego što se ikad moglo naslutiti.

U viralnoj objavi na društvenoj mreži X, koja je prikupila 1,3 milijuna pregleda, dijeli se video koji prikazuje veliku masu ljudi na prosvjedu tijekom noći, osvijetljenu svjetlima mobitela (dostupno ovdje, arhivirano ovdje). Sniman je s visine, a vidljive su i srpske zastave. Videu je dodan tekst na engleskom: „Prosvjed u Beogradu“, potom „1 370 000 ljudi“ te „svijet mora ovo vidjeti“.

Naš gost je u svojoj 16 godini postao vojnik, pripadnik takozvane Branimirove osječke bojne. Bio je krunski svjedok na suđenju Branimiru Glavašu za ratne zločine počinjene nad srpskim civilima u Osijeku. Ime mu je Krunoslav Fehir i njegova je zasluga što je javnost imala priliku doznati kakva su se nečovještva tamo događala. Kad je Fehir olakšao savjest i ispričao sve što zna o mučenju i ubijanju nevinih Osječana, njegova kalvarija nije završena. Ona još traje, baš kao i suđenje Branimiru Glavašu za ratni zločin na koji je naš sugovornik ukazao. Krunoslav Fehir je nedavno pušten iz zatvora u Srbiji, gdje su mu također sudili, nakon što je uhićen i priveden na graničnom prijelazu Bajakovo. Susreli smo se u Osijeku, govorio je o danima provedenim u beogradskim zatvorima, o ocu koji ga je kao dječaka odveo u rat, o Branimiru Glavašu, osječkom odredu smrti i zločinima koji su mu obilježili život.

Adolf Hitler nije počinio samoubojstvo nego se spasio i podmornicom pobjegao u Južnu Ameriku gdje je nastavio živjeti. Josip Broz Tito nije bio sin zagorskih seljaka nego podmetnuti ruski princ. Johna Fitzgeralda Kennedyja ubili su Rusi, odnosno Kubanci, odnosno CIA. To su samo neke od najpoznatijih teorija zavjere, a o tome što su teorije zavjere, kako i zašto nastaju i tko ih širi, Hrvoje Klasić u 56. epizodi Kontrapovijesti razgovara s politologom Nebojšom Blanušom, profesorom na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Koja je razlika između zavjera koje su u povijesti bile stvarne i teorija zavjere koje su bile posve neopravdane?