samo je floskula koju često ističu vodeći političari. U političkoj realnosti pitanje nestalih jedno je od onih kojima se vrlo često manipulira i to je najstrašnije, jer porodice pate nekoliko decenija bez informacija i bez dostojnog pokopa najmilijih, ocjenjuje iz svoje dugogodišnje prakse bavljenja ovim teškim problemima bivši posebni izaslanik Predsjednika Republike Srbije za pitanja nestalih osoba. To je nacionalna sramota svake od naših zemalja i čitave regije u kojoj ima preko 10.000 nestalih. Nema dovoljno političke volje za sustavnom i iskrenom suradnjom ni na jednoj strani, a bez stvaranja povjerenja, izbora stručnih i posvečenih ljudi i zajedničkog rada na ovim problemima, nema riješenja. Nužan je i kritičniji odnos prema ratnim zločinima jer njihovo prikrivanje otežava i potragu za nestalim te prihvaćanje moguće pomoći međunarodnih institucija. Politika normalizacije i pomirenja, koja je saživjela u jednom momentu je napuštena, a bez rješavanja međusobnih problema oni ostaju stalni izvor nestabilnosti i sukoba.

Mi smo stajali u toj koloni sa ženom i djecom i vidjele kako svi nekoga traže. Nismo mogli komunicirati, Šljivančanin je stalno šetao, nadgledao situaciju i bio jako arogantan. To je baš bilo strašno da su ta dječica stajala i uopće nisu plakali. Nitko nije plakao. To je bila jedna tako sablasna tišina…. Bilo je hladno i sunčano i vrana toliko da te jeza hvata – sjećanje je na današnji dan 1991. novinarke Radio Vukovara Vesne (Vuković) Orešković. Njena kolegica Zvezdana Polovina tada je posljednji put vidjela svog supruga Branimira, tehničara Radio Vukovara koji je odveden u autobuse uz svog kolegu Sinišu Glavaševića. Ostaci tijela obojice pronađeni su, jedno uz drugo, pri samom dnu Ovčare sedam godina kasnije što je dokaz kako su ubijeni među prvima.

S obzirom da po policijskoj procjeni članovima VeDRA-e zbog prijetnji nije bio preporučen odlazak na vukovarske obale Dunava, kao niti na Memorijalno groblje na Ovčaru, VeDRA je vijenac za hrvatske žrtve Vukovara položila na Spomen-obilježje dvanaestorici hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu, dok je za srpske žrtve vijenac položen u Dunav

I dalje sam Vukovarac i volim da naglasim da je moj rodni grad motiv za sve što radim, pa tako i za aktivizam unutar studentskog pokreta. Odrastanje u vukovarskom društvu imalo je ogroman uticaj na mene, jer je oblikovano postratnim periodom i generalno nezdravim suočavanjem sa prošlošću, kako društva iz kojeg potičem, tako i ovog u kojem sada živim i delujem, kaže student i aktivist

Autor: Bojan Glavašević, Izvor: Lupiga.Com Prvo čega se sjećam, moja prva uspomena uopće, jest prvi put kada sam probao maslinu. I pri tome mislim – uspješno probao, bez koštice. Ne znam koliko sam bio star, ali sjećam se da smo bili u stanu na Olajnici, tom prigodom su kod nas bili neki ljudi i s mojim su […]

Krasznahorkaijev “Herscht 07769” danas je u Hrvatskoj snažna umjetnička intervencija u stvarnost, komad proze koji se zabija ravno u prostor između naših očiju i zidova, između web portala i grafitima išaranih haustora desnici nepoćudnih autora

S dubokom tugom sjećamo se svih žrtava ratnoga stradanja u Gradu Vukovaru i u Škabrnji. Sa svima, a u prvom redu s njihovom rodbinom, prijateljima i sugrađanima, suosjećamo zbog gubitaka koje su pretrpjeli i patnji koje su im prouzročene, stoji u Izjavi Srpskog narodnog vijeća i “Prosvjete”

Bio bi to relativno benigni skup šačice spadala iz patuljaste strančice ustašoidnih stavova da nije serije napada na srpske manjinske događaje. Ovako, na djelu je podgrijavanje zapaljive atmosfere koja je prošli tjedan otpočela napadom maskiranih muškaraca u Splitu

Došao je dan da moramo stati uz naše sugrađane srpske nacionalnosti jer danas su meta oni, sutra netko drugi od nas “neistomišljenika”, a doći će red i na građane koji mirno sjede u svojim foteljama. I ja kao Hrvat, ponosni branitelj, veteran Domovinskog rata, poručujem srpskoj braći u Hrvatskoj i svima koji se bave društvenim radom – nemojte saginjati glavu, kaže predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata i antifašista (VeDRA)

Patrik Lazić, “Matija” (Arterarij): Predstava pokazuje kako se ljudi nose sa bolom, u kazalištu, ali i u magmi života