Gotovo svi ovi koji ponavljaju mantre da je patrijarh Porfirije ”u službi velikosrpske ideje”, da je ”sijač rata”, da je ”licemjer”, ”agent Putina na Balkanu” (i tako dalje i tako slično) neće se, naravno, potruditi pročitati Porfirijeve besede niti dokumente koje potpisuje – ta njima je sve jasno.

Može se ministar branitelja i s kerozinom prati, ako misli da će mu pomoći, ali svejedno je stvar kristalno jasna: znao je da kao izaslanika na paradu Skejine devete bojne, odnosno, da se ne lažemo, na splitsku proslavu osnutka Nezavisne Države Hrvatske, šalje brigadira Matka Raosa, kako lik diše, i da će, ne pošalje li nekoga, izazvati bijes domoljubnijih među domoljubima, premda valjda više nema onih među njima koji bi bili u stanju da glasaju za Plenkovićev HDZ. I sad, zar nije karikaturalno da se Ministarstvo ograđuje od Raosa kada ovaj u Splitu izgovara kako ”ne bi bilo današnje Hrvatske da nije bilo 10. travnja 1941.”?

Znate ono kako kažu da ne treba trošiti reči na one koji su nebitni, često upitnog mentalnog zdravlja i, po pravilu, srozanih i musavih moralnih vrednosti. Jesu li takvi, a to su oni nikakvi ali bučni, krvavih laktova i istrošenih noktiju, nebitni da ih pominjemo i izazivamo nalet gorušice koju posle sodom bikarbonom gasimo.

Pred nešto više od mjesec dana zbile su se dvije međunarodne naučne konferencije koje su se potpuno ili djelimice bavile Jasenovcem i/li stradanjem na prostoru okupirane Kraljevine Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, a s kojih su očigledni zaključci od odsudne važnosti za istraživanje Holokausta, genocida i uopšte stradanja – a naravno i samog rata – na zadatom prostoru danas.

Pričao mi je nedavno jedan znanac da je njegov stari otac otjerao sve njegovateljice koje mu je on nakon majčine smrti doveo. Jednu je uvrijedio da je lijena, drugu da je drska, treću optužio da troši previše deterdženta, četvrta mu je bila neuredna, a peta, za ne povjerovati, ružna.