Pred nešto više od mjesec dana zbile su se dvije međunarodne naučne konferencije koje su se potpuno ili djelimice bavile Jasenovcem i/li stradanjem na prostoru okupirane Kraljevine Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, a s kojih su očigledni zaključci od odsudne važnosti za istraživanje Holokausta, genocida i uopšte stradanja – a naravno i samog rata – na zadatom prostoru danas.

Pričao mi je nedavno jedan znanac da je njegov stari otac otjerao sve njegovateljice koje mu je on nakon majčine smrti doveo. Jednu je uvrijedio da je lijena, drugu da je drska, treću optužio da troši previše deterdženta, četvrta mu je bila neuredna, a peta, za ne povjerovati, ružna.

Bilo je razumno očekivati da će zagrebački nadbiskup, Josip Bozanić, kazati koju riječ u obrani beogradskog nadbiskupa nakon što je komesar za vjerska pitanja Večernjeg lista Darko Pavičić optužio Stanislava Hočevara (”Ispod prefarbanog ‘Stepinca u paklu’ probija uloga beogradskog nadbiskupa”, portal Večernjeg lista, 27. siječnja 2022. u 09:11) da je aktivno radio ”na zaustavljanju kanonizacije kardinala Stepinca”, naime da je ”najzaslužniji za dostavu pisama patrijarha SPC Irineja papi Franji, nakon čega je zaustavljena Stepinčeva kanonizacija”.

I prođe nam 19. januar, Bogojavljenje. U pitanju je verski praznik koji je ustanovljen kao spomen Hristovog krštenja i objavljivanja Bogočoveka.

Imamo pred sobom jedan fenomen, izuzetno nadarenog sportaša Novaka Đokovića, a imamo i problem: milijuni umrlih i teško bolesnih u bolesti prema kojoj se Đoković, blago rečeno, ponaša jako ambivalentno.

Kako je moguće da se Beogradu oduzima pravo da nosi naziv kosmopolitskog grada koji prihvata sve i svakoga bez obzira odakle je, koga predstavlja, kome se moli i kako izgleda.

Jurica Pavičić je napisao u Jutarnjem listu da smo došli do toga da je potrebno reći ”S tim čovjekom mi više nemamo ništa”.