Tragedije u OŠ Vladislav Ribinkar i Mladenovcu napravile su oštar rez u opažanju društvene realnosti. Srbija je stala, kao nikad pre zapitana nad problemom nasilja u društvu, njegovim uzrocima i efikasnim načinima prevencije.
U savremenom svetu politika ulice uvela je neobična motorizovana rešenja: automobili su skoro isključivo žrtve, a u retkim slučajevima individualna sredstva terorističkih i drugih napada; slike zapaljenih automobila svakodnevne su i odmah znamo šta znače.
Veliki prosvjedi izazvani masovnim ubojstvima u Srbiji nagnali su predsjednika Vučića da ubrza osnivanje Narodnog pokreta za državu – širokog nadstranačkog političkog fronta koji mu je izvorno trebao poslužiti da lakše upravlja problemima vezanima za Kosovo, a sada bi mogao postati i brana protiv pobunjenih građana, njihovih udruga i dijela opozicije.
Kakva god da je sadašnjost, ona se u desetoj deceniji Sorosovog života nikako ne može pravdati Maskovim kvalifikacijama o nekakvoj mržnji prema čovečanstvu i ugrožavanju civilizacijskog tkiva. Borci za otvoreno društvo ne mogu biti oklevetani na tako surov način.
Kako vidimo – a to je otprilike pouka – patrijarhov rečnik identičan je rečniku bilmeza iz Hepijevih i Pinkovih rijalitija, generatora srpske mizoginije i nasilja nad ženama. Ili je barem identičan samo kad je o ženama reč: tada se patrijaršijska trpezarija sa Porfirijem na čelu sofre ikonografski i leksikografski besprekorno tačno pretvara u trpezariju belog zamka u Šimanovcu i set za sedmu sezonu Zadruge.
Postjugoslavensko antijugoslavenstvo raste na krilima nepriznate frustracije: u borbu protiv totalitarne crvene nemani uložena je silna količina naknadne kuraže, akumulirane susprezanjem iz doba dok je neman bila živa. Glavnim protagonistima nekoć su bile pune gaće današnjih stavova.
Grupa novinara i internet stručnjaka okupljena oko ideje o potrebi bolje ponude vesti građanima Srbije odlučila je da pokrene portal koji je pred vama. Detaljnije