Narodni preokret

27. May 2023.
Veliki prosvjedi izazvani masovnim ubojstvima u Srbiji nagnali su predsjednika Vučića da ubrza osnivanje Narodnog pokreta za državu – širokog nadstranačkog političkog fronta koji mu je izvorno trebao poslužiti da lakše upravlja problemima vezanima za Kosovo, a sada bi mogao postati i brana protiv pobunjenih građana, njihovih udruga i dijela opozicije.
Serbia Shootings Rally
Aleksandar Vučić. Foto: Beta/AP Photo/Darko Vojinovic

Piše: Zoran Daskalović

Politička Srbija odlučila je na masovnim uličnim demonstracijama liječiti traume s kojima su se država i društvo suočili nakon dva masovna ubojstva djece i mladih ljudi. Spontana prosvjedna šetnja građana “Sve mora da stane”, koja je odmah nakon masovnih ubojstava inicirana i osmišljena na društvenim mrežama, u međuvremenu je pretvorena u još masovnije opozicijsko-građanske demonstracije “Srbija protiv nasilja” na kojima se pokušava prikupiti kritična masa građana za smjenu vlasti Vučićevih naprednjaka i njihovih koalicijskih partnera.

Na masovne beogradske šetnje protiv nasilja, vlast je odgovorila organiziranjem svojeg masovnog mitinga “Srbija nade”. “Miting nade” održava se u petak, 26. svibnja, na istome mjestu u središtu Beograda i u terminu u kojem su se proteklih tjedana održavale opozicijske prosvjedne šetnje. Poštujući zakone fizike, opozicija je svoju prosvjednu šetnju prebacila za dan poslije kako se dvije masovne demonstracije ne bi, barem zasad, čeono sudarile na beogradskim ulicama.

Subotnja četvrta po redu opozicijsko-građanska šetnja protiv nasilja održat će se paralelno s Izvanrednom skupštinom Srpske napredne stranke. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je da će se na toj skupštini povući s funkcije predsjednika SNS-a, ali i službeno objaviti osnivanje nove nadstranačke političke organizacije Narodni pokret za državu. Osnivanje masovnog “državotvornog i nacionalnog pokreta za opstanak i napredak Srbije” Vučić je počeo najavljivati još lanjske jeseni. Proteklih mjeseci uvjeravao je javnost da će “narodni pokret” kao njegovo novo političko čedo prohodati koncem lipnja i to mjesec dana nakon što se povuče s funkcije predsjednika naprednjaka.

Seljenje sa stranačke na lidersku poziciju “narodnog pokreta” Vučić do sada nije precizno i jasno objasnio javnosti. Iz njegovih čestih javnih političkih seansi moglo se tek posredno iščitavati da novu političku organizaciju stvara zbog toga što očekuje da će Srbija ući u “težak period” kad i ako kosovske vlasti konačno započnu realizirati Briselski i Ohridski sporazum, odnosno nakon što omoguće formiranje srpske manjinske teritorijalne, političke i kulturne autonomije na Kosovu. Konstituiranjem Zajednice srpskih općina uklonit će se i najveća prepreka za provođenje svih ostalih odredbi Briselskog i Ohridskog sporazuma, među kojima su i one koje Srbija mora provoditi i kojima se, između ostalog, obavezala da se neće protiviti učlanjivanju Kosova u međunarodne organizacije i institucije.

Premda Vučić tvrdi da je prihvaćajući Briselski i Ohridski sporazum svim njegovim međunarodnim pokroviteljima rekao da dok je na vlasti u Srbiji neće pristati na članstvo Kosova u Ujedinjenim narodima, što bi stavilo točku na status Kosova kao neovisne države, očito je da zazire od reakcija u Srbiji i na pasivno držanje njegove vlasti pri učlanjivanju Kosova u sve druge međunarodne organizacije jer će se u tom procesu kosovska državna neovisnost još čvršće ukorjenjivati na međunarodnoj političkoj sceni. Lidera naprednjaka izgleda pogotovo brine hoće li to potaknuti tektonske promjene u Srpskoj naprednoj stranci koju je dulje od desetljeća predvodio do uvjerljivo većinskih izbornih pobjeda na skoro svim izborima u Srbiji. Vučić se po svoj prilici plaši da eventualnu pobunu zbog Kosova u redovima naprednjaka kao njihov neupitni lider neće moći kontrolirati i suzbijati, pa pomoć sa strane traži osnivanjem Narodnog pokreta za državu.

Masovna ubojstva djece i mladih ljudi, međutim, Vučićev “kosovski problem” gurnula su u stranu, a u prvi plan izbacila pobunu građana i opozicije protiv njegove vlasti zbog nasilja koje se desetljećima valjalo Srbijom i sada na najbrutalniji način prodrlo u jednu od beogradskih škola i na mirno okupljalište mladih u selima kraj Mladenovca. Umjesto očekivanog “teškog perioda za Srbiju” zbog Kosova, Vučiću i njegovoj koalicijskoj vlasti “težak period” je stigao na krilima masovne opozicijsko-građanske pobune zbog nasilja. Našavši se u neplaniranom škripcu, Vučić je posegnuo za onim što mu se našlo pri ruci – ponešto je ubrzao osnivanje Narodnog pokreta za državu, sada i kao brane protiv pokušaja opozicije da potaknuta građanskom pobunom protiv nasilja na ulici sruši njegovu koalicijsku vlast. Atak opozicije pritom mu je olakšao dobijanje pune podrške SNS-a za osnivanje nove političke organizacije jer će ona i njima pomagati u novom krugu sukobljavanja s političkom konkurencijom.

Vučićev Narodni pokret za državu dobio je novu dimenziju, širu od one koja mu je izvorno bila namijenjena. Umjesto da bude brana protiv pobune zbog ustupaka novom krugu međunarodne promocije Kosova, sada se uspostavlja i kao nadstranački i višestranački front protiv pobunjenih građana i njihovih udruga i pokreta te onog dijela opozicije koji je zgrabio priliku i preuzeo ogranizaciju beogradskih uličnih prosvjeda. No dok je Vučić smjesta krenuo u okupljanje političkog fronta šireg od onoga koji je do sada predvodio kao lider koalicijske vlasti naprednjaka, socijalista, predstavnika nacionalnih manjina i još nekoliko manjih stranaka, među opozicijskim strankama koje su se od prošlih izbora razvrstale u nekoliko kolona tek se počelo vagati da li im je bolje da nastave svaka svojim putem ili da i one krenu u osnivanje velikog opozicijskog fronta koji će ući u ring s Vučićevim Narodnim pokretom za državu.

Sedam-osam opozicijskih stranaka koje su se otvoreno prihvatile ogranizacije uličnih prosvjeda zasad se drže u nekoliko labilnije povezanih saveza. Stranka slobode i pravde ide ruku pod ruku s Pokretom slobodnih građana, Demokratska stranka nastoji se čvršće povezati sa zeleno-lijevim strankama, među kojima prednjači bivši pokret Ne davimo Beograd, sada pod imenom Moramo, a njih se drži i stranka umirovljenog generala Zdravka Ponoša. U tom društvu svoje mjesto traži i Jeremićeva Narodna stranka. Desna opozicija drži se pak po strani, iako su i njihovi predstavnici viđeni među sudionicima prosvjednih šetnji. I njih su zatekli masovni prosvjedi protiv nasilja jer su se na pobunu protiv Vučićeve vlasti spremali zbog Kosova, a sada bi ga morali rušiti zajedno s ideološkim protivnicima iz lijevo-liberalnih stranaka koji su stali na čelo građanskog bunta i koji su zapravo uglavnom skloni podržati realizaciju Briselskog i Ohridskog sporazuma, pa i uvođenje sankcija Rusiji radi bržeg pristupanja Srbije u članstvo Europske unije.

Vučićeva najava da će uličnu političku terapiju traumatičnih posljedica nasilja pokušati okončati izvanrednim parlamentarnim izborima već na početku ove jeseni, a ne kao što je najavljivano u proljeće sljedeće godine kad se održavaju redovni lokalni izbori, dodatno je otežala opozicijski trud da politički kapitalizira masovne demonstracije građana i do sljedećih izbora preusmjeri biračku vodu na svoj mlin. Ako Vučić doista već u rujnu na izbore povede Narodni pokret za državu zajedno sa svim strankama i građanima koji će mu pristupiti, opoziciji neće preostati drugo nego da te izbore bojkotira ili da se preko noći okupi u heterogeni ideološko-politički savez kako bi se frontalno suprostavio Vučićevom “državotvornom i nacionalnom pokretu za očuvanje i napredak Srbije”.

Opozicija zasad ne želi čuti za održavanje izbora već do početka ove jeseni jer joj se čini da bi održavanjem masovnih prosvjeda u dužem razdoblju kupila vrijeme u kojem će definirati zajedničku političku platformu na kojoj će pobunjene građane pretvoriti u svoje birače. No istovremeno ne može biti sigurna ni da bi njezino frontovsko okupljanje bilo lakše kad bi se spojile masovne pobune protiv nasilja i one koje bi izrodio početak konkretne realizacije Briselskog i Ohridskog sporazuma kojom bi se Kosovo istovremeno dodatno državno osamostalilo, ali preko srpske manjinske autonomije i čvršće nego do sada institucionalno vezalo uz Srbiju. Spajanje tih dvaju pobuna vjerojatno bi rezultiralo novim mješanjem karata u Vučićevom Narodnom pokretu za državu, ali i barem jednakim preslagivanjima u opoziciji. Zato je izgledno da bi masovne ulične političke terapije mogle potrajati sve dok se vladajući i opozicija ipak ne dogovore kad će ih i pod kojim uvjetima okončati na izvanrednim izborima, iako i u redovima jednih i drugih ima i onih koji kao rješenje zazivaju masovni okršaj na ulici.

Tekst je prenet sa portala Novosti.

Click