Od vremena Seobe Srbi su stekli značajnu autonomiju, čiju su osnovu činile privilegije dobijene 1690. od cara Leopolda I. Srpski doseljenici su se po Ugarskoj rasejali u malim grupama, većinom po selima, ali i po gradovima, gde su tokom 18. veka uspeli da se uzdignu na društvenoj lestvici i da stvore specifičnu kulturu, koja je od značaja i za kulturu Srba uopšte. Tokom 19. veka, međutim, primetni su procesi depopulacije ove grupe na teritoriji današnje Mađarske kao posledice niskog nataliteta, povratne seobe, a donekle i asimilacije