Stepinčev advokat Juraj Batelja: junak, superman i superstar

Autor: Drago Pilsel

”Posljednjih su se dana u hrvatskoj javnosti pojavile neke tvrdnje kojima se želi unijeti zabunu ili obeshrabriti hrvatske katoličke vjernike, nastojeći prikazati da će se u Apostolskom arhivu naći dokumenti koji bi mogli ‘potamniti’ lik bl. Alojzija Stepinca. Želim svim katolicima u Hrvatskoj i diljem svijeta poručiti da sam osobno imao prilike istraživati taj arhiv tražeći pojedinosti o bl. Alojziju Stepincu. I ne samo ja, nego i dvojica vrhunskih stručnjaka arhivara koji su imali baš tu dužnost – proučiti spise bl. Alojzija Stepinca i njegova pisma Svetoj Stolici u vidu njegove beatifikacije. Oni su dali svoje pismeno mišljenje o tome, koje je kao i brojni drugi dokumenti koje sam priložio iz toga arhiva poslužilo da se može donijeti pravedan i objektivni sud o bl. Alojziju Stepincu”, izjavio je Batelja.

Inoslav Bešker, pak, u tekstu objavljenom na portalu Jutarnjeg lista Euractiv kaže ovako: ”Ali tu je i sav period ‘hladnog rata’. Kad je riječ o Hrvatskoj, tu je turbulentno razdoblje odnosa države i Katoličke crkve: s jedne strane pritisci talijanskog episkopata protiv predaje izgubljenih teritorija u nadležnost Katoličke crkve u narodnim republikama Sloveniji i Hrvatskoj; s druge strane aktivnost crkvenih dužnosnika i institucija na spašavanju izbjeglih ustaških čelnika, uključujući poglavnika Antu Pavelića, koji je čuvan u nekim rimskim samostanima prije bijega u Argentinu; s treće strane napad države na crkveni imutak, Pastirsko pismo jugoslavenskog episkopata protiv komunista i njihove vlasti koja im je otela imutak (takva pisma nije prethodno bilo protiv fašista ni protiv ustaša), skrivanje u zagrebačkome Nadbiskupskom dvoru ustaškog pukovnika Eriha Lisaka koji se vratio dignuti ustanak, suđenje nadbiskupu Stepincu, njegovo imenovanje kardinalom i Titov prekid diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom 1952.

Dio dokumenata o tome ispitao je postulator Stepinčeve kauze mons. Juraj Batelja dok je pripremao prvo doktorat o Stepincu, a onda i proces za beatifikaciju i kanonizaciju kardinala Stepinca. Čini se da nikoga iz Hrvatske, barem zasad, ne zanimaju ostali eventualni dokumenti o tome. Svih šezdeset mjesta u čitaonici Arhiva namijenjenih proučavanju te građe zauzeto je već do kraja godine. Za njih se predbilježilo više od 150 istraživača, među kojima i neki iz Izraela, odnosno židovskih krugova iz inih zemalja…”.

I da, nema prijavljenih katoličkih teologa iz Hrvatske ili BiH, a osobito nema svećenika. Oni, kao i Batelja, ”vjerojatno sve znaju”.

Batelja je, dakle, sve pogledao, svih 16 milijuna stranica sada dostupne arhive spornog pontifikata! On je, da parafraziramo Josipu Lisac, naš superman iz sna.

Evo, posvećujemo čuvenu pjesmu genijalnom i svemoćnom postulatoru i Stepinčevom advokatu:

Kad se meni nešto desi
bilo koje vrste kvar
bolje nego itko
ti ćes sredit’ stvar

I u bilo koje doba
dana ili noći
nema tog problema
kojeg sredit’ nećeš moći

Ref.

Ti si genije, čudo prirode
ti sve na svijetu znaš
i majstor si za sve
ti si genije kojeg volim ja
čudo ovog stoljeća
moj supermen iz sna

Kad ljubavni problemi
poput pljuska padnu na nas
solidno s garancijom
ćeš riješit’ sve za čas

Ti si poput čarobnjaka
stigneš uvijek svuda
dvadeset i čet’ri sata
činiš samo čuda

Ref.

Da se čitav život sruši
a s njim i moji snovi
ti si čudotvorac
što sazidao bi novi

Kada pažljivo se zbroji
i na vagu sve to stavi
znam da od milijuna drugih
ti si onaj pravi

Ref. 2x

I da, nema prijavljenih katoličkih teologa iz Hrvatske ili BiH, a osobito nema svećenika. Oni, kao i Batelja, ”vjerojatno sve znaju”. Batelja je, dakle, sve pogledao, svih 16 milijuna stranica sada dostupne arhive spornog pontifikata! On je, da parafraziramo Josipu Lisac, naš superman iz sna

Bateljo, majstore, budi svjetlo naših dana!

Dobri vojnik Batelja upozorava da će ”sve tvrdnje koje žele ispolitizirati dobru volju i dobar korak pape Franje da se otvore ti arhivi rezultirati posve drugom situacijom ako budemo imali objektivan pristup prema stvarima”.

Objektivan pristup? Kakav objektivan pristup, kakvi bakrači?! Kada ti otužni crkveni propagandisti sve unaprijed već znaju?

A što je to što Batelja već zna?

Da je ”Tito želio iskorijeniti vjeru iz srca i savjesti hrvatskoga naroda”; da je ”želio tu Crkvu u Jugoslaviji odvojiti od Sv. Petra i Pape u Rimu!”… Koještarije!

Navodim dio članka Hrvoja Klasića (Jutarnji list, 13.01.2018.) o posjeti dekana Kardinalskog zbora kardinal Eugène Tisseranta Jugoslaviji (3. – 14. lipnja 1968.): ”Boraveći u Strossmayerovu gradu kao gost đakovačkog biskupa Bäuerleina, Tisserant je izjavio: ‘Evo, vidite vi ovo Đakovo, tu se je u glavi ovog biskupa rodila misao o jugoslavenstvu i ona je odavde zračila nadaleko i naširoko. I što se dogodilo? Umjesto da Crkva ovdje drži visoko taj barjak jugoslavenstva, taj simbol jedinstva, ona se vezala za separatistički pokret koji je upravo Hrvatsku odveo na put izolacije od ostalih naroda Jugoslavije’.”

”Kardinal je zatim dodao da su katolički svećenici u Hrvatskoj pod utjecajem habsburškog klera uvijek bili konzervativni i da se taj konzervativizam zadržao i kasnije, posebno tijekom Drugoga svjetskog rata kada se dio Crkve vezao uz NDH i Pavelića (…) Tisserant je u još nekoliko situacija vrlo oštro komentirao ponašanje Katoličke crkve tijekom rata na području NDH (…) S obzirom na to da se radilo o visokopozicioniranom službeniku Vatikana koji je osobno sudjelovao u događajima o kojima je govorio, njegove kritike o kolaboraciji dijela hrvatskih katoličkih svećenika s ustaškim režimom nije se moglo samo tako odbaciti i proglasiti komunističkom propagandom. (…)

Vidno razočaran bio je ponašanjem predstavnika Zagrebačke nadbiskupije. Na hladan prijem pomoćnih biskupa i višeg klera u Zagrebu požalio se i samom papi, istaknuvši kako su ga čak pustili da četiri dana potpuno sam služi misu u katedrali. Prema Tisserantovu mišljenju, radilo se o očitoj demonstraciji protiv njegova posjeta koji nije odgovarao ‘toj gospodi s preživjelim idejama iz prošlosti’ koji daleko zaostaju za razvojem događaja u svijetu, ali i samoj Katoličkoj crkvi. Da se radilo o svojevrsnom bojkotu od strane ‘Crkve u Hrvata’, govori i činjenica da su brojni jugoslavenski mediji redovito i opširno izvještavali o Tisserantovu posjetu, osim Glasa Koncila”.

Ali, kaj?

Profesore Klasiću: vi ništa ne znate! Pak, vi, profesore Jakovina, živite u teškim zabludama! A tek vi, profesore Goldstein, s tom novom knjižurinom o Jasenovcu… tek vi, bolje da vas nema pred studentima… Svi ste vi zapravo sumnjivi! A o ovim novinarima koji misle da bi bilo vrijedno zaroniti u onaj dio građe koji će baciti pravo svjetlo na odnos Stepinca, NDH i Vatikana, bolje da ne govorimo. Tog Pilsela bi trebalo strijeljati.

U sjećanje mi dolaze riječi zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića koji je isto govorio o povjesničarima u sklopu pohoda članova HBK Ad limina apostolorum 2018., u intervjuu za IKA-u i HKR. On reče: ”Ne smijemo se bojati istine. I svi oni koji se boje otvarati arhive, koji nam govore o nekoj reviziji povijesti…, pa treba napraviti reviziju povijesti koja je stvarana za vrijeme totalitarističkog sustava jer tada nije bilo prave povijesti. Bila je to ideološka povijest. I tu je jedini problem kod nas. Ja razumijem i neke možda profesore koji su obranili doktorsku disertaciju i sad vide da je to bilo na temelju ideologije, a ne stvarnih činjenica.”

C, c, c… Da, da, Goldstein, Jakovina, Klasić, Markovina… ima ih još, dabome.

Rekao je i ovo: ”Treba otvoriti arhive. Treba suočiti se sa svime, i sa svijetlim i s tamnim stranama. I trebamo promicati slobodu u istraživanju i ne bojati se istine.

Što se tiče onih osoba, utjecajnih, koji po tom pitanju drže poluge moći, neka svatko ispita svoju savjest, ali sigurno da bismo morali poticati mlade generacije neka se jača kod njih želja za istinom naše povijesti. Ima još mnogih stvari skriveno.”

***

Hajde, nije kardinal Josip Bozanić baš prozvao profesore Jakovinu, Klasića, Markovinu i Goldsteina, ali kao da jest. I nije pohvalio revizionističke prvoborce Stjepana Razuma, Igora Vukića, Romana Leljaka i Jakova Sedlara, ali kao da jest!

Poigrao sam se malo, ali ne previše, ma gotovo nikako, riječima zagrebačkog nadbiskupa iz intervjua koji je u Rimu dao novinaru Informativne katoličke agencije (emitiran i na HKR-u), premda nisu vremena za igre. Dapače. Vremena nisu za zezanje, pa se osjećam krivim što pišem imena dobrih povjesničara kako bih privukao pažnju čitatelja.

Ali, samo malo! Prozivam li ja njih ili ih zapravo branim od onih koji će u riječima kardinala Bozanića ili postulatora Batelje pronaći opravdanje za ispisivanje novih i opakijih tjeralica ili, ne daj Bože, za prelazak s riječi na djela?

Licemjeri su, kažem!

Jer ako itko ne otvara arhive, onda je to on sam, prije svih, Josip Bozanić. Bilo bi zanimljivo, naime, da odgovori na pitanje kako to da je arhiv maršala Tita potpuno otvoren, a arhiv Alojzija Stepinca nedostupan istraživačima. I zašto KONAČNO ne objavi dnevnik Alojzija Stepinca? Čega se boji Josip Bozanić?

I naravno, bilo bi važno da zagrebački nadbiskup kaže koji to dio arhiva vezanog uz Komunističku partiju nije dostupan. Jer ja ne znam za to. Pitao sam i profesora Klasića. Ni on za to ne zna.

To što je Bozanić trkeljao za IKA-u i HKR su čiste frazetine. Fraza na frazu, jer su arhivi desetljećima otvoreni. Kao da su historičari prethodnih desetljeća i godina bili blesavi, pa ništa nisu shvaćali. Kao da su arhivi jedini izvor saznanja.

Nek se suoči sa strahotama Jasenovca, nek pogleda što su o ustašama i Jasenovcu rekli njegov idol Stepinac ili Jure Paršić, Alojzije Mišić… Nek to ponovi, pa će već biti bolje. A ne da njegov provjereni kadar, svećenik Razum ili biskup Košić, priča svinjarije.

Iznio sam na vidjelo pravi razlog smrti Alojzija Stepinca: umro je od posljedica raka krvi, policitemije vere, ali oni i dalje ponavljaju laži da je Stepinac zračen i trovan!

Pokazao sam i na široko objasnio ulogu Alojzija Stepinca u sastavljanju nikad od Svete Stolice službeno objavljene enciklike ”Jedinstvo ljudskog roda” (Humani generis unitas) pape Pija XI. Enciklika (čije sam objavljivanje na hrvatskom jeziku potpomogao – Zoro, Zagreb, 2011.) je bila dogotovljena i prevedena na latinski, ali je papa umro tri dana prija zakazanog datuma objave i njegov nasljednik, Pio XII. ju nije želio objaviti. Bozanić i njegovi propagandisti nikako da odgovore na pitanje kako je 1938. (kao savjetnik autora teksta navedene enciklike) Stepinac savršeno dobro shvaćao opasnost rasizma, ali je 1941. ostao nijem pred ustaškim rasizmom?!

Bozanić i njegovi propagandisti nikako da odgovore na pitanje kako je 1938. Stepinac savršeno dobro shvaćao opasnost rasizma, ali je 1941. ostao nijem pred ustaškim rasizmom?!

Ne smijemo se bojati istine, kaže nadbiskup. Ako je tako, zašto ne otvara Stepinčev arhiv? Zašto nije angažirao svećenika-povjesničara da istraži sve ovo sada dostupno, sve što se ticalo odnosa Svete Stolice i zagrebačkog nadbiskupa u doba NDH? Zašto, da budem baš precizan, ne želi rasvijetliti Stepinčevo navodno zagovaranje priznanja NDH u ljeto 1943. pred papom Pijom XII.?!

Ma, Bozanić je taj koji muti i skriva. On je taj koji se ne želi suočiti sa svima, i sa svijetlim i s tamnim stranama povijesti.

On zagovara slobodu istraživanja? Ma, dajte ljudi, nemojte biti smiješni!

Ponovimo: nadbiskup se zalaže da se ”otvore arhive”: ”Treba odgovorno, bez neke napetosti, sa svim ljudskim respektom, ali dok god istina ne dođe na svjetlo dana do tada će biti ovih naših prepucavanja, i to nas sputava”.

Lako je palamuditi pred crkvenim zaposlenikom IKA-e (koji se, pak, grozi novinara kojima ”nedostaje hrvatski duh”). Daj ti, nadbiskupe, izađi čista obraza pred novinare od formata. Organiziraj konferenciju za novinare, onu koju si obećavao Jeleni Lovrić i svima nama kad si od pokojnog kardinala Franje Kuharića preuzeo vodstvo zagrebačke nadbiskupije. Hej, već punih 22 godine čekamo da se prestaneš bojati nas novinara.

Dok ne učiniš to i dok ne otvoriš arhive, ti si taj koji se boji, ti si taj koji ”sputava”, ti si taj koji ne daje slobodu… Jer ispada da si kukavica, manipulator, kunktator i licemjer.

A Batelja?

Ma taj ne zna pravilno čitati niti od nadbiskupskog dvora ovjeren zapisnik sastanka Tita i Stepinca. Ja ću vam kazati kako je to bilo i kako treba to shvatiti jer čitam dokumente! I da mogu, da imam vremena i financijske sposobnosti, naglavce bih se bacio u arhivu Pija XII. i tamo bih ostao i deset godina bez da provirim.

Dana, 4. lipnja 1945. godine Tito se sastao sa nadbiskupom Stepincem u današnjem Lovačkom muzeju u Ulici Vladimira Nazora 63 u Zagrebu. Na sastanku je bio i Bakarić. Svrha sastanka, izrečena odmah na početku, bila je da se prilike srede i spriječe sukobi između svjetovne i crkvene vlasti. Raspolažem faksimilom zapisnika toga povijesnoga susreta, dokument br. 5997 Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu koji je ovjeren pečatom i potpisom crkvene vlasti u Zagrebu dana 1.10.1946. potvrđujući da se ovaj prepis slaže s izvornikom.

Pošto je bio informiran o onomu što se dogodilo dva dana prije na susretu Tita i zagrebačkog klera, Stepinac je priznao da je uređenje države složen zahvat, ali da ”mudri državnici poštuju vjerski osjećaj državljana i slobodu savjesti”. Pojasnio je da je Kraljevina Jugoslavija pravno uredila položaj pravoslavaca, ali ne i katolika što je imalo teške posljedice. Za uređenje toga položaja nadležna je Sveta Stolica, dodao je nadbiskup.

”Razgovori s pojedinim biskupima mogu biti vrlo korisni, ali nijedan katolik ne može, čak ni uz cijenu vlastitog života, mimoići svoju vrhovnu vlast, Svetu Stolicu, jer inače prestaje biti katolik”. Stepinac je, drugim riječima, bacio rukavicu u lice Tita pa je predložio konkordat ili neki drugi način, neki ”modus vivendi” kakav je nađen ”u bivšoj Čehoslovačkoj”. Založio se i za uspostavu diplomatskih odnosa Jugoslavije i Katoličke crkve jer je to za opće dobro i za međunarodni prestiž nove države vrlo važna stvar.

Tito je izlaganje pomno slušao i izjavio da razumije važnost pitanja i da je načelno spreman urediti ga, no izrazio je bojazan s obzirom na ”premalu sklonost Svete Stolice prema slavenskim narodima, posebno prema Jugoslaviji”.

Nadbiskup mu je odgovorio da je ta bojazan bez temelja i argumentirao je to slično kao ranije biskup Salis-Seewis. Podsjetio je Tita da kardinal Maglione, državni tajnik Svete Stolice, nije popustio Mađarima i održao zadanu riječ Stepincu da se ne mijenja status quo (Međimurja, op. D.P.) dok se rat ne završi. Slično je bilo i u Dalmaciji. Sveta Stolica, rekao je Stepinac Titu, ”ni za čas nije pomislila da bi dalmatinske biskupije pripojila Italiji i time ih odrezala od hrvatskih biskupa”.

A Batelja? Ma taj ne zna pravilno čitati niti od nadbiskupskog dvora ovjeren zapisnik sastanka Tita i Stepinca. Ja ću vam kazati kako je to bilo i kako treba to shvatiti jer čitam dokumente! I da mogu, da imam vremena i financijske sposobnosti, naglavce bih se bacio u arhivu Pija XII. i tamo bih ostao i deset godina bez da provirim

Tito je izrazio želju da Vatikan podupre jugoslavensku vlast u pitanju Istre, jer je ona ”slavenska pokrajina”. Stepinac je uzvratio da je Istra ”još danas Hrvatska zahvaljujući katoličkom svećenstvu koji je uz silne muke održalo materinski jezik”. Kako bi argumentirao posebnu skrb Svete Stolice prema Slavenima nadbiskup je pojasnio važnost dozvole da se rabi staroslavenski jezik u bogoslužju, povlasticu koju nisu dobili ni najveći narodi na svijetu kao što su Nijemci, Francuzi ili Englezi.

Ako je tada već bilo napetosti između Tita i Stepinca, čini se da je Stepinac učinio potez koji se Titu uopće nije dopao jer je stao zagovarati dijalog s predstavnicima Hrvatske seljačke stranke pa ”čak i s čestitim pristašama ustaškog pokreta”, pa je dodao: ”Razgovarat se može sa svakim, prihvatiti se ne mora. Tko god hoće pošteno i iskreno surađivati na sređenju zemlje, neka bude dobro došao. Ako suradnju odbiju, krivi su sami. Zašto se ne bismo pokušali porazgovarati? Mudar državnik ne propušta ništa, što može pomoći sreći i zadovoljstvu zemlje”.

Među povjesničarima, teolozima i novinarima koji nisu opterećeni hagiografskim pristupom Stepincu (ja sam među njima) vlada uvjerenje da se Stepinac tim nastupom definitivno ukopao i pokazao kao nedovoljno mudar i za politiku netalentirani čovjek.

Tito i komunisti su pogriješili, obračunavši se sa Stepincem napravili su od jednog mediokritetnog svećenika, duhovnog i političkog nedoraslog lika – velikana s kojim se sada trebamo mučiti umjesto da, jer je sunčana nedjelja kada ovo pišem, prošetamo lijepim perivojem i parkom masona, nadbiskupa Maksimilijana Vrhovca. I ja se sada moram baviti Bateljom? Bože dragi, koji silan gubitak vremena i energije!

Tekst je prenet sa portala Autograf.