Pomagala, branila, zasmejavala, u svemu lošem pronalazila i dobro, umela da voli kao niko drugi…Ema Kobiljski (FOTO)

2. October 2023.
Poruke školskih drugarica i drugova, bivše razredne i prijatelja
Ema 21 (1)
Ema Kobiljski i njena sestra. Foto: Privatna arhiva

 

Ema Kobiljski bila je jedna vesela, duhovita, brižna, pametna i dobronamerna devojčica ispunjena srećom i ljubavlju, ali pre svega, ona je bila naša najbolja drugarica. Ona je bila osoba koja bi uvek uskočila da ti pomogne kada god je to bilo potrebno, mogla je da nas razveseli kada god smo bili tužni i sa njom nikada nije bilo dosadno. Bila je uvek spremna da nas odbrani i stane na našu stranu, čak i kada joj to ne bismo tražili. Ona je imala smisao za humor kao niko drugi i uvek bi pronašla način da u svemu lošem pronađe i ponešto dobro. Imala je veliko srce i dušu i umela je da voli kao niko drugi. Emi je uvek bilo bitno to da bude sređena i obožavala je šminku i kozmetiku. Godinama je trenirala odbojku i bila veoma uspešna u tome i uvek se trudila da bude još bolja u njoj. Nas tri smo svaki odmor provodile u školskom toaletu snimajući se, slikajući se i sređujući se. To će nama zauvek ostati zapamćeno kao jedna od lepših školskih uspomena. Takvih uspomena ima još mnogo. Jedna od njih jeste kada smo zajedno gledali film „Avatar“ na proslavi Eminog 13. rođendana. Nakon toga „Avatar“ je postao naš omiljeni film i napravili smo dogovor da za svaki sledeći rođendan idemo u bioskop da ga gledamo. Voleli bismo da smo ovu tradiciju mogli da nastavimo i ove godine, kao i svake druge. Emina omiljena pesma bila je „Arapske pare“. Kada smo bili na putovanju u Italiji, neko je pustio tu pesmu u autobusu i Emi se toliko dopala da je, čim smo stigli u sobu, puštala „Arapske pare“ dok je nije naučila napamet, a kasnije je tu pesmu stavila i za budilnik, kako bih i ja naučila. Mnogo je volela muziku i stalno smo pevali sa njom.

Od Eme smo uvek mogli očekivati iskreno mišljenje i dobar i koristan savet.

Zauvek ćemo biti zahvalni što smo imali tu čast da budemo Emini najbolji drugari i što smo mogli s njom da  stvorimo mnogo lepih uspomena koje ćemo zauvek čuvati u srcu.

A tebi, Emice naša, žao nam je što i ovaj rođendan nismo mogli da provedemo zajedno… Mnogo nam nedostaješ i nadamo se da, gde god da si, da ti je lepo jer si to i zaslužila.

Natalija, Irina i Jovan

Opis ličnosti (Domaći iz srpskog, IV razred, 7.04.2020.)

Opisaću vam moju najbolju drugaricu. Zove se Ema. Ona je visoka, ima dugu kosu. Posebno mi se dopada kada je veže u rep, jer tada dolazi do izražaja njen prelep i širok osmeh. Divim se njenim prekrasnim kestenjastim očima koje svetlucaju kada se okrene prema suncu. Tada pomislim da je opet dobila ideju za neku kreativnu igru, a toga se najčešće igramo kada smo zajedno. Jednom smo tako lakom za nokte nacrtale razne šare. Toga je mogla da se seti samo Ema! Radujem se kada zajedno smišljamo koreografiju uz neku lepu pesmu. To obe volimo. Obe smo strpljive u beskrajnom ponavljanju koraka. Ipak, ima jedna stvar koju bi Ema morala da promeni. Trebalo bi da se malo brže sprema kada idemo napolje, jer ja jedva čekam da potrčimo Tašmajdanskim parkom.
Kada bi me pitali sa kim bih najradije provela kišni dan, to bi uvek bila Ema, najbolja drugarica od ranog detinjstva, neko sa kim uvek delim svoje tajne. Ona mi ovih dana puno nedostaje.

Katarina

(domaći u vreme pandemije)

 

Ema Kobiljski. Foto: Privatna arhiva

 

….

Teško mi je,

Ali ipak tražim sreću

Za tebe palim sveću

Često sedim međ’ drvećem

U parkiću

Gde smo kao male bile ti i ja

I probude se sećanja

Kako je sa tobom druženje lepo bilo

Jer ti si bila stvorenje milo

Svaki put kada sam te videla ja

Osmeh si mi izmamila

Moja najbolja drugarica bila si

I zauvek ćeš ostati…

 

Katarina Pavlović

Katarinin cvet sa izdvojenim Eminim osobinama

 

Foto: Privatna arhiva

 

Draga moja Ema,

Ne prođe nijedan dan da se ne setim tebe. Često te sanjam i mislim da ti snovi dolaze zbog toga što mi jako nedostaješ. Teško mi je bez tebe i naših zajedničkih razgovora o simpatijama, školi, odeći i još mnogim drugim stvarima. Tužna sam, ali sam i srećna što si baš ti bila moja najbolja drugarica. Znala si kako da me oraspoložiš kada niko drugi nije. Uvek si me branila. Ti si bila onaj pravi prijatelj koji, kada su svi bili protiv mene, ti si bila na mojoj strani i podržavala si me čak i kada niko drugi nije. Mnogo sam ti zahvalna na tome. Obožavala sam kada smo zajedno pravile paste, kolače ili nešto drugo. Takođe sam mnogo volela kada smo zajedno crtale ili pravile nešto od papira. U stvari, obožavala sam da provodim vreme sa tobom. Fališ mi jako. Zauvek ćeš ostati moja najbolja drugarica. Želim da znaš da te mnogo volim.

Tvoja Kale

 

Ema Kobiljski. Foto: Privatna arhiva

 

Draga Ema,

Žao mi je što je ovo jedini način na koji mogu da ti se javim. Da budem iskren, ne prođe dan a da ne pomislim na tebe. Kad prošetam Malim Tašom ili prođem pored čuvenog Ćevaplije kod koga smo se uvek nalazili kad smo išli na glumu, uvek se setim tebe. Prisetim se rođendana, slava, pa i mora u kojima smo uživali zajedno. Ponekad mi svratiš i u snove, naravno sva nasmejana i vedra, kakva si uvek bila. Ja se raznežim, pa se i ja sa tobom smejem. Mama i tata su dobro, guraju, ali te nikako ne napuštaju, niti će ikad. Mila, kao i uvek, nestašna  i luckasta. Polako postaje devojka. Pavlovići su dobro. Jeca i Miša rade. Iva se malo uplašila zbog prijemnog, ali će savladati to. Prešla je u drugi klub, AS. Sada tamo trenira i zadovoljna je. Ja sam završio muzičku i sada sam u Petoj. Nije lako, ali se trudim. A odbojku igramo svi. I siguran sam dok igramo, da ti igraš u našim srcima. Ali teško je puno. Fali nam jedan igrač. Ključni igrač. Evo, i dok pišem ovo pismo, gutam jednu veliku knedlu, međutim suze su jače od te iste. Svi jedva čekamo taj trenutak kada ćemo opet zajedno odigrati po jedan set, otpevati po jednu pesmu, zbiti poneku šalu, pojesti poneki sladoled. Uradićemo sve što je moguće samo da vidimo tvoj osmeh.

Vole te tvoji najbliži

29.09.2023.

Vuk Pavlović (drug i kumić)

 

Emini radovi sa časova vajanja na koje je išla nekoliko godina. Foto: Privatna arhiva

 

Draga moja Ema…

U peti razred je došla kao tiha, pomalo nesigurna devojčica koja je u sebi nosila vidljivu snagu i smirenost. Razgovarale smo često o raznim temama:  drugarstvu, navikama, učenju, simpatijama, strahovima… Vremenom, upoznala sam je bolje i zavolela baš takvu kakva jeste. Ema je imala tananu dušu, veliko srce, bila je pravična, drugarčina, šaljivdžija.

Sećam se kako je bacala puckice ispred Muzeja u Valjevu na ekskurziji… Smejala se vrcavo i priznala da je džeparac potrošila na puckice jer je to bila odlična prilika koja se ne propušta, da kupi to što želi po svom izboru!

Draga moja Ema, srećna sam što si sledila svoj osećaj i što si se zabavila!

Divna naša Ema, srca otvorenog, čestita, a opet vrcava, dečje naivna, „hvatač krvina“ i iskreni priznavalac svojih dela… Uvek viša od svoje razredne!

Nekada je mešala ćirilicu i latinicu, ali samo zato što je bilo važnije šta će reći, nego kako će napisati…

Uvek si bila za suštinu, a ne za formu, Ema. Bravo!

Bila je hrabra. Znala je šta želi. Volela je život, zabavu, društvo, putovanja…

U sedmom razredu je sazrela, našla svoje prave prijatelje, zavolela sebe i uvek bila nasmejana. Počela je da se šminka, sređuje, opušta, uživa… Procvetala je… i pevala najglasnije na ekskurziji u šaragama!

Draga moja Ema, srećna sam što si bila srećna. Sreća je bila i tvoja izabrana reč na času srpskog jezika. Sreću si nosila u sebi. Sreću si delila.

Čuvam ti Milu. Znam da to znaš jer još uvek osećam tvoje prisustvo.

Hvala što si me ocenila i potrudila se da mi ocenu obrazložiš. Hvala ti što smo se razumele i što si osećala podršku. U tvojim rečima sada pronalazim motiv, snagu i put.

Draga moja Ema, srećan ti 14. rođendan!

Zagrli drugare, naš nebeski razred i našeg Dragana!

Voli te tvoja razredna Mirjana

(Mirjana Nišević nastavnica srpskog jezika, razredna u 5. i 6. razredu)

 

Ema Kobiljski. Foto: Privatna arhiva

 

Draga moja Emice,

Mnogo mi nedostaješ iako je prošlo samo četiri dana od kako te nema, od kako nećemo više čuti tvoj glas, videti tvoj osmeh, tvoje divne sjajne oči, ali ta četiri dana traju kao četiri veka iako najteže tek dolazi.

Nedostaješ!

Ehhhh…mogla si biti vrhunska odbojkašica, izrazila si želju da budeš dizač i super te je krenulo u tome. Naosvajala si puno poena na svoju pamet, snalažljivost i talenat.

Uvek si navijala za svoju mlađu sestricu Milu kojoj takođe mnogo nedostaješ. Svi smo se smeškali dok si imala malih nesuglasica sa njom jer si se ti smejala i šalila dok te je ona shvatala ozbiljno.

Kaletu ćeš isto mnogo nedostajati jer jer nije znala da da se odbrani i kad god trebalo ti si to radila.

Ali obećavam da ni Mili, ni Kaletu neće faliti dlaka s glave, tu sam, tu je ceo odbojkaški tim Radničkog koji te mnogo voli i svi ćemo te pamtiti kao uvek raspoloženu osobu koja je u svakom zlu nalazila onu trunku dobrog koja je uvek bila tu da pomogne, koja je imala specifičan smisao za humor koji smo svi voleli i osmeh kao zagrade.

Blokeru naš…nikad nisi volela svoju visinu, ali zbog nje si bila specifična i zapažajuća “Ona visoka  lepa devojka” – TI.

Svaki put kada smo se videle govorila si mi da sam mnogo lepa…eh, sa tvojim milim glasom to nikada više neću čuti.

Nažalost, ništa od odbojke na pesku, bazena i priprema.

Još uvek ne verujem da se ovo dogodilo, a i da se rastajemo na ovakav način.

Oduvek si bila anđeo, samo bez krila i sad si ih dobila od Gospoda Boga i poletela do večnog boravišta. Čuvaj nas od gore anđele čuvaru.

“Postoji mesto gde ćemo se svi ponovo sresti…”

Volim te Emice <3

(pokislo pismo sa grobića, koje je ostavila Emina drugaca odbojkašica)

 

Foto: Privatna arhiva

 

Relja, drugar iz razreda posvetio je svoju trku i medalju uspomeni na Emu. Foto: Privatna arhiva

 

Prenošenje teksta dozvoljeno je uz upit na mejl veran.matic@fondb92.org.

Click