Borba za sećanje na idvorskog naučenjaka

12. October 2020.
Tek od sredine sedamdesetih godina prošlog veka počinje skidanje koprene zaborava s Mihajla Pupina, čemu je i naš list dao značajan doprinos.
1024px-Statua_Mihajla_Pupina_u_Novom_Sadu
Statua Mihajla Pupina u Novom Sadu. Foto: Micki / CC 3.0

Piše: Darko Pejović, Politika

U Idvoru, rodnom mestu Mihajla Pupina, u petak su održani 41. Oktobarski susreti, kojima se obeležava dan rođenja velikog naučnika i inovatora. Najviše priznanje manifestacije, Pupinova medalja, pripala je listu „Politika” za „izuzetne aktivnosti na afirmaciji Pupinovog dela i očuvanju njegovog vrednosnog sistema”, navedeno je u obrazloženju žirija.

Iz današnje perspektive, kada se o idvorskom naučenjaku svetskog glasa opširno govori i piše, gotovo je nezamislivo da je pre četiri i po decenije i samo pominjanje njegovog imena bilo jeres. Sredinom sedamdesetih godina prošlog veka počinje borba da se s Mihajla Pupina skine koprena zaborava. Borba kojoj je i naš list dao značajan doprinos.

– Komunistička vlast je Pupina anatemisala zato što je bio privržen dinastiji Karađorđević i jer je, po merilima vladajuće ideologije, bio previše prosrpski nastrojen – kaže Milan Božić, predsednik Fondacije „Mladen Selak”, koja od 1990. organizuje Oktobarske susrete.

Ideja da se višedecenijsko ćutanje o Pupinu okonča rođena je u krilu Inovacijskog pokreta, formiranog 1974, sa zadatkom da pospeši privredni rast oslanjanjem na domaće pronalazaštvo. Ustanovljen je i Dan inovatora Jugoslavije, 12. oktobar, datum kada je Nikola Tesla 1887. prijavio patente koji su označili početak ere naizmenične struje.

– Iste godine, u Novom Sadu Mihajlo Pupin je proglašen simbolom vrednosti za koje se zalaže Inovacijski pokret i započeto je obeležavanje 9. oktobra, Pupinovog rođendana. Ta dva datuma, 12. i 9. oktobar, stopila su se u Oktobarske susrete, koji se od 1979. održavaju svake godine, a Idvor im je 22 puta bio domaćin – objašnjava Božić, svedok i učesnik početka procesa rehabilitacije na zaborav osuđenog Pupina. Kako naglašava, taj poduhvat su predvodile viđene ličnosti Inovacijskog pokreta, poput prof. dr Dragutina Boškovića, dr Koče Jončića, Mladena Sedlaka, akademika Nikole Hajdina i Dragutina Zelenovića. I ondašnji ambasador SAD Lorens Iglberger značajno je pomogao da se izgradi most kojim će se Pupinovo delo, iz zemlje u kojoj se ostvario i koja ga je uvažavala, vratiti u domovinu koja ga se olako odrekla.

Moćni Inovacijski pokret, čija je iskustva i rezultate obilato koristila Kina tokom procesa otvaranja prema svetu, podelio je sudbinu Jugoslavije. U kovitlacu raspada države Oktobarski susreti su opstali uz podršku SANU, Privredne komore Srbije i Rektorata BU.

Ključnu ulogu odigrao je Mladen Selak (1921–2014), naš čovek koji je u Americi stekao značajan imetak zahvaljujući primeni 18 svojih patenata u grafičkoj industriji. Godine 1990. osniva fondaciju čiji je primarni cilj izučavanje dela Mihajla Pupina i prenošenje njegovog sistema vrednosti na mlade naraštaje.

– Pupin je dosegao nebeske visine i izuzetne počasti, ali nije bio ni ohol ni gord. Govorio je: „Nikada ne mrzite one koji vas napadaju. Spas je u pokajanju i opraštanju.” Zalagao se za obrazovni sistem koji stvara čestite ljude, koji će časno služiti dobrom gospodaru, a taj gospodar je – rad. Smatrao je da naročito treba da budu nagrađeni inovatori, oni koji unapređuju proces proizvodnje. Te pouke su jednako vredna zaostavština kao i njegovi pronalasci i naučna saznanja – ističe Božić.

Uz sva pregnuća koja je na afirmaciji Pupina Fondacija do danas uspešno okončala, jedna velika zamisao ostala je neostvarena.

– Na oktobarskim susretima 2012. Mladen Selak je obećao da će fondacija uraditi idejni projekat, obezbediti dozvole i polovinu novca za podizanje spomenika Pupinu ispred Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, pored spomenika Tesli. Obećano je ispunjeno, ali već šest godina nadležni u glavnom gradu ne daju odgovor zašto do realizacije još nije došlo – napominje Milan Božić, predsednik Fondacije „Mladen Selak”.

Laureati Oktobarskih susreta

Osim našem listu, Pupinova medalja dodeljena je i generalu prof. dr Miloradu Obradoviću, jednom od osnivača i prvom direktoru Instituta za primenjenu matematiku i elektrotehniku. Obavljao je i dužnost pomoćnika načelnika Generalštaba VJ za vezu, informatiku i elektronska dejstva, a autor je i oko stotinu naučnih radova.

Na ovogodišnjim Oktobarskim susretima medalje za najbolje knjige tematski povezane s Pupinom uručene su Tomislavu Simonoviću („Džon. V. Frotingam – zaboravljeni srpski dobrotvor”) i Dušanu Cicvari („Poslednji zadatak Lole Klos”).

Na svečanosti održanoj u petak u Idvoru nagrade je dobilo i petnaestak najdarovitijih učenika i studenata iz Pančeva, Beograda i Novog Sada.

9. oktobar, rođendan Mihajla Pupina obeležava se i kao Nacionalni dan davanja u organizaciji Srpskog filantropskog foruma i Koalicije za dobročinstvo uz pokroviteljstvo premijerke Vlade Republike Srbije. Koalicija za dobročinstvo na čijem čelu je Fondacija Ana i Vlade Divac a članovi Trag fondacija, SMART kolektiv Privredna komora Srbije, Srpski filantropski forum, Katalist Balkans i Forum za odgovorno poslovanje, realizuje Projekat za unapređenje okvira za davanje koji finansira Američka Agencija za međunarodni razvoj USAID..

Tekst je prenet sa portala lista Politika.

Click