Usud REM-a

23. December 2020.
Godinu dana je tinjala nada da će Regulatorno telo za elektronske medije (REM) uspeti da redefiniše svoju ulogu i konačno zauzme opravdano značajno mesto koje mu pripada u ovdašnjem medijskom sistemu. Tu nadu je podgrevala činjenica da je konačno upotpunjen sastav, da su (re)izabrani predstavnici svih ovlašćenih predlagača i da su se pojavila neka nova lica spremna da iznutra menjaju dosadašnji način rada koja se nisu libila da javno iznose svoje stavove što je bila novina u odnosu na dosadašnje ponašanje članova ovog tela. 
_MG_7137

Piše: Veran Matić

Ulaz u zgradu gde se nalazi Regulatorno telo za elektronske medije (REM) na Trgu Nikole Pasica u Beogradu. Foto: BETA/MILOS MISKOV

Sada je jasno da smo se vratili nekoliko koraka unazad i da će biti teško da se ponovo pokrene zamajac koji će rad ovog tela usmeriti u drugačijem smeru u odnosu na dosadašnji.

Od juče REM, posle nekoliko godina, ima predsednicu Oliveru Zekić, ali je opet nepotpun pošto je Slobodan Cvejić podneo ostavku.

Opet nam sledi proces predlaganja za upražnjeno mesto koje treba da popuni kandidat skupštine Vojvodine tako da će REM ponovo raditi u okrnjenom sastavu.

Ne ulazeći u debatu o međusobnim optužbama za kršenje demokratskih procedura i kontrargumentima da je sve bilo u skladu sa demokratskim principima, činjenica je da smo se vratili korak unazad. Tome je svakako doprinela i neprimerena parlamentarna diskusija koja je ogolila nerazumevanje koje kod niza poslanika vladajuće koalicije postoji u vezi sa ulogom koju zaista treba da obavlja REM.

Sasvim dovoljno za povratak starim narativima vezanim za ovo regulatorno telo koji nisu ohrabrujući nagoveštaj za početak primene Medijske strategije.

REM uskoro postaje punoletan, što je bio sasvim dovoljan vremenski period da izraste u istinski nezavisnu i kredibilnu institiuciju. Nažalost, to se nije desilo i za to odgovornost snose sve političke opcije koje su bile ili su trenutno na vlasti.

Ovde svakako treba podsetiti na prvi Zakon o radiodifuziji koji je rađen inkluzivno, po evropskim standardima koliko se tada moglo. Struktura tadašnje RRA (koja je u međuvremenu promenila ime u REM) bila je izuzetno važna a namera pisaca zakona bila je da odražava što šire lepezu društva i da bude garant zaštite javnog interesa. U nacrtu zakona RRA je brojala 15 članova, od kojih je samo jedan imao neku vezu sa izvršnom vlašću, i to posrednu.

Veče pre usvajanja zakona, predstavici Demokratske opozicije Srbije menjaju taj član zakona, smanjuje se broj članova sa 15 na 9, i menja struktura na način da se uvek može obezbediti većina za interese vlade. Međutim, to je bilo posredno značajno i za interese onih koji su dominantno uticali na tu odluku, a oni su bliski Pink grupi. To se vrlo brzo moglo videti kroz odluke takvog RRA, kada je ova medijska kuća zavladala nad više nacionalnih frekvencija. Sećam se vrlo agresivnog poziva Čede Jovanovića koji mi je to saopštio kao definitivnu odluku. Tog dana je u ovaj institut ugrađena greška koja omogućava da odlukama dominantno ne upravljaju građani kroz svoje predstavnike već vladajuća struktura, koju god političku opciju ona u datom trenutku zastupa.

Kada u svetu pomenete skraćenicu REM, oni pomisle na legendarnu američku rok grupu ili na „san brzog kretanja očiju“ (Rapid eye movement). Mi se odmah setimo naše muke. Medijskog usuda koji nas proganja i za kojeg kao da nema leka.

Slične objave

Click