Premijer i njegovi suborci kenjaju tolikim intenzitetom da je besmisleno stvar ironijski naglašavati. Budući da u potpunosti bagateliziraju realnost, sami akteri brinu se za ugođaj narcističke farse. Dok paradiraju pred kamerama, ujedno i parodiraju sami sebe, a da o tome nemaju izgrađenu svijest.

Dok tumara da nakupi drva po magli u nekoj šumi ispod Špicaste stijene na rubu Sarajeva, Marka vuku razne misli, pa se u toj magli jasno sjeća kako je u djetinjstvu, e da bi odmijenio majku (on to kaže da bi je iznenadio) naučio da muze krave. Učio kriomice, da majka ne vidi to njegovo učenje.

Plenković je naumio kriminalizirati razotkrivanje kriminala. Da se operacija vlasti nije fokusirala na izmjene ZKP-a i KZ-a, nego na izradu samostalnog zakonskog akta, njegov bi naziv, s obzirom na planiranu svrhu, trebao glasiti Zakon o zaštiti kršenja zakona. Ili, bolje, Zakon o zaštiti bande.

Sve što je suđeno, namesti se, šta nije suđeno, ne nameštaj, nećeš namestiti. I meni je bilo suđeno da danas uteknem od grupe što izvodi turizam onuda đe me svaki potok boli i svaki borovnjak, i da dođem kod tebe, da čujem za toga Marka i za toga Almina.

Za potpore postoje pravila i zahtjevi, i cijenu često imaju potpore. Cijena je ponekad sloboda izražavanja. Na knjizi "Tri knjige" Marka Vešovića ne stoji da joj je izdavanje pomogla ikoja struktura. Neka ta knjiga bude najava izdanja sabranih djela jedinstvenog pjesnika, pripovjedača i slobodnog pisca Marka Vešovića.