Kolumna Archives

U dalge se upisao i drug Tito. Kad je za posjete Pazaru, aprila 1971, sjeo za sofru postavljenu nasred ledine ispod manastira u Sopoćanima, da jede tembalu. Prije toga je kahvu dobrodošlice Titu iznio konobar Ćazo, pa su mu drhtale ruke i izlila mu se preko šoljice. Tito mu je kazao: "Ništa, ništa, to smo obojica krivi. Dajmo onda obojica i kavu popiti"

U nekoliko prijepodnevnih sati ovog hladnog decembarskog petka ispreplele su se dvije nezapamćene tragedije. Ono što smo godinama čitali kao tipične američke priče – o oružanim upadima u škole i ubojstvima učenika – sada se dogodilo i u Zagrebu i Beogradu

Onda ja ispružin dlan od desne ruke šta san ga opitura sa crvenom temperom. Onda sva rulja u razredu ispruži crvene dlanove. Onda onaj Kane Šteta vikne: "Živila pravedna i oslobodilačka borba naših frendova iz Srbije!" Onda svi viknu: "Živila!"

Taj najprije nastavnik pa potom upravnik Muriz bi se u julu ili avgustu maknuo iz Pazara. Znao sam da je nekoliko godina išao u Portorož, i ondje je radio portrete. Kasnije ih je za ljetnih raspusta radio u Puli, u Rovinju, u Vrsaru, pa opet u Portorožu. Dvadeset godina je potrajalo to portretsko ljetovanje u Istri. I do pet stotina portreta bi načinio za dva mjeseca

Pričam Dušku Vujoševiću ovu zgodu, a Duško kao Duško, zovne Voja Stanića u Herceg Novi. U nekom trenutku mi daje slušalicu, i ja spomenem Voju kako sam bio u društvu s Arsenom. Onda ispričam Arsenovu verziju zgode sa bratimljenjem Crne Gore i DDR-a. Vojo sluša, pa kaže: "Arsen vazda Arsen. Ako je tako ispričao, ima da je bilo tako!"

Dodjeljujući ordene ratnim zločincima, a sada i vođama obračuna s unutrašnjim neprijateljima, Milanović zapravo odlikuje tuđmanizam. Ono što ne shvaća je da se na taj način, kao general bez vojske i bez bitke, neće okoristiti Tuđmanovim nacionalističkim resursima, nego će preuzimati svojstva njegova groba

Autor: Viktor Ivančić, Izvor: Peščanik Moj dida i onaj njegov frend barba Tonino su bili kod doktora Špira u ambulanti na Šolti. Doktor Špiro je njih gledao sa raskobečenim očima. On je rekao: „Čekajte malo, jesan dobro skužija? Jutros ste uvatili u vršu šest jastoga i dvi grancigule?“ Dida je rekao: „Tačno!“ Doktor Špiro je […]

Drago-Pilsel-Vrisak-190519-C-4-scaled-e1582556769257-1280x719.jpg

Srpsko narodno vijeće (SNV) je u nedjelju, 17. studenoga 2024., u suradnji s Eparhijom osječko-poljskom i baranjskom Srpske pravoslavne crkve i drugim srpskim organizacijama u Hrvatskoj, u Vukovaru ”unutar crkve sv. Nikole i ispred nje” u 11 sati komemorirao žrtve Vukovara.

Teško da postoji struka koja s više entuzijazma i dosljednosti od novinarstva korača prema samolikvidaciji. Izgleda da ništa ne može omesti to časno putovanje. Suicid je naša sudbina i naša budućnost – kao da poručuju žurnalisti – gledajte s koliko žara pilimo granu na kojoj visimo

Domovinski pokret je mala Partija, nešto kao velika Partija, samo gluplja. Onda su barbe iz male Partije pitali općinskog državnog odvjetnika: "Koja kazna bi bila dovoljna da se opameti onaj mali iz predstave, kako se ono zove?"

Sinan Gudžević – Dalge Refika Ličine

Boris Dežulović – Prvi ili posljednji put

Bilježnica Robija K: Zlo i naopako

Sinan Gudžević – Portreti Muriza Čokovića

Vojo Stanić

Odlikovanje tuđmanizma

Bilježnica Robija K.: Poruka iz vrše

Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara

Fama i reklama

Bilježnica Viktora I.

Svakom detetu je od škole pravio drugu kuću, a on postajao deo njihovih porodica (FOTO GALERIJA)

Nezavisni kandidati i kandidatkinje kao osnova za legitimnost REM-a

Mjehur Na Mreži - Neutroni

NDNV obeležava 35 godina postojanja: Celo društvo da konkretnim akcijama podrži studente

Ne idi na protest, bićeš privedena

Sinan Gudžević - Dalge Refika Ličine

Pornografi sjećanja

Batina je iz Rajha izašla

ŠTA JE JAVNI SERVIS

O NAMA

PRATITE NAS