Govor Nevenke Končar, preživele iz Dečijeg koncentracionog logora u Sisku

Dragi prijatelji i supatnici bivši logoraši, dragi gosti i drage kolege iz Srpskog narodnog vijeća, uslijed neočekivanih okolnosti danas nisam sa vama. Teška srca po prvi put izostajem. Molim vas da mi oprostite na tome i imate u vidu da apsolutno svako od vas, koji danas niste izostali, ima moju zahvalnost i poštovanje.

Kao što vjerojatno svi vi već znate, ja nemam svojih sjećanja niti zasigurno znam jesam li Nevenka ili možda Danica, jer smo bile dvije sestre blizanke… bebe, i samo je jedna preživjela. Eto ta jedna sam ja – Nevenka Končar
rođena Prelić. Preživjela sam sticajem okolnosti i u svome djetinjstvu nakon te početne strahote susrela dobre i srčane ljude počevši od Prpića Štefa i nešto kasnije Bare i Josipa Jandrička koji su o meni brinuli. Ta će spoznaja ljudske dobrote kod mene uvijek biti važnija u odnosu na zlo koje se dogodilo mojoj porodici i mnogim drugim nedužnim ljudima na području NDH.

Na neki sam način dva put spašena, najprije time da sam uopće preživjela, a potom i time da zapravo kao mala beba nisam mogla biti svjedok vlastitog užasa. Stoga sam veoma zahvalna da 80 godina nakon imam priliku sa
vama podijeliti trenutak pamćenja na moju sestru i sve druge koji su ovdje ukapani skupa sa ili bez imena i prezimena.

Imajte sve njih na umu, ali i na srcu.

(Govor je pročitala Aneta Vladimirov)