Sudija Milimir Lukić: Apelaciono veće čeka težak posao. Milan Jovanović: Da li vlastima još trebaju usluge palikuća?

28. March 2024.
Završen je javni deo razmatranja žalbi na prvostepenu presudu za paljenje kuće novinara Milana Jovanovića pred Apelacionim sudom. Tročlano sudsko veće će doneti odluku na nejavnom zasedanju. Odbrana optuženog Dragoljuba Simonovića i trojice njegovih pomagača traži oslobađanje ili otvaranje još jednog pretresa pred apelacijom.
IMG_1769 (1)
Milan Jovanović, novinar. Foto: Veran Matić

Danas, drugog dana zasedanja, žalbe na osuđujuću prvostepenu presudu iznosili su advokati optuženih – Simonovića, Vladimira Mihailovića, Igora Novakovića i Aleksandra Marinkovića. Svi su do detalja isticali navodno krivično-procesne, strogo formalne razloge zbog kojih bi ova presuda, po njima, trebalo da padne.

Bilo je očigledno da su uvažili upozorenje predsednika sudskog veća sudije Milimira Lukića, koji je prethodnog dana rekao da je „apelacioni sud strogo formalan“.

Lukić je na kraju današnje javne sednice objasnio da je apelacija poslednja sudska instanca na kojoj se odlučuje o slučaju paljenja kuće Milana Jovanovića. Na odluku apelacije neće biti moguće žalbe.

„Ovo veće čeka težak posao. Odlučićemo na nejavnom delu“, rekao je sudija Lukić.

Advokati insistiraju na priznanju Mihailovića da je organizovao „uništavanje“ Jovanovićevih kola, ali ne zato što je to od njega tražio predsednik Opštine Grocka. Nisu objasnili kakav je motiv Mihailović za to imao

Iznošenje žalbi trajalo je tek nešto više od jednog sata, a odbrana je isticala pravna pitanja odnosa umišljaja, podstrekavanja i izvršenog dela. Ponovo su istakli navodno nezakonito iznuđivanje priznanja okrivljenih i izvrtali reči tužioca Predraga Milovanovića, tvrdeći da je sam priznao da je obmanuo okrivljene. To nije tačno, što će demantovati svako pažljivije čitanje transkripata sa suđenja.

Na tapetu su bila i pitanja navodnih procesnih grešaka prvostepenog suđenja, poput odluke sudije Luke Pantelića da u sudnici dozvoli prisustvo Milana Jovanovića i njegove supruge Jele Deljanin i pre nego što su svedočili.

Novinar Jovanović je i današnje kratko suđenje veoma teško podneo, jer je astmatičar koji 16 sati dnevno provodi na aparatu za kiseonik, ali i novinar koji je, uprkos dugogodišnjim pretnjama Dragoljuba Simonovića, hrabro istrajavao u istraživanju korupcije. Danas je bio prinuđen da sluša kako advokati pokušavaju da formalno pocepaju u froncle presudu i pravdu.

„Sud je tu da ocenjuje formalno, ali to ne isključuje pravdu. Da li je pravda dostupna svim građanima ove zemlje, videćemo na kraju. Danas smo slušali kvalifikovane, polukvalifikovane advokate i abronoše, a videćemo da li će ovaj uvaženi sud da prihvati navode tužilaštva ili će sav dosadašnji trud pravosudnih organa da bude odbačen i diskreditovan. Ako hoće da sav trud koji je uložio tužilac Milovanović da palikuće privede pravdi i da sve što je uradila policijska operativa bace pod noge, neka im služi na čast. Stekao sam utisak da u Apelacionom sudu sede časne sudije, ali videćemo kakva će njihova odluka biti. Da li vlastima još trebaju usluge palikuća?“, rekao je Milan Jovanović za Cenzolovku, nakon završetka današnje javne sednice.

 

Naivni žandar i okrivljeni tužilac

Advokat Viktor Gostiljac, koji brani Dragoljuba Simonovića, na samom je početku rekao sudijama da „presuda ne može da izdrži vašu proveru“. Zatražio je da se presuda preinači i Simonović oslobodi ili da sud otvori pretres.

„Ovo je duboko konfuzna presuda. Mane su jako vidljive. Presuda nije uspela da odgovori na osnovna pitanja umišljaja i podstrekavanja. Treba poslati poruku javnosti da niko ne može biti osuđen zato što svi smatraju da je kriv, nego samo ako se u pravnom postupku dokaže da je kriv“, rekao je Gostiljac.

Sami advokati su sukob Simonovića sa novinarem Jovanovićem žestoko poricali, tvrdeći da Simonović nije imao nijedan razlog da mu se sveti. Kakav je onda razlog imao Mihailović, koji je zločin organizovao?

Advokat je ubeđivao sudije da je tužilac, u prethodnom postupku, obmanuo drugookrivljenog Vladimira Mihailovića da će sa njim sklopiti sporazum, da neće morati u zatvor i da neće izgubiti posao ako kaže da mu je paljenje kuće naložio Dragoljub Simonović. Zbog tog navodnog obmanjivanja Gostiljac traži da se Mihailovićevo priznanje odbaci i prihvati njegovo svedočenje sa glavnog pretresa, koje oslobađa Simonovića krivice.

Gostiljac pokušava da ubedi sud da je žandarm Vladimir Mihailović toliko naivan da je mesecima, sve dok nije dobio optužnicu, bio „obmanut“ i verovao da će sa tužiocem potpisati sporazum. Izgleda da su podjednako naivni bili i svi advokati Vladimira Mihailovića.

Oni koji su pratili suđenje za paljenje kuće novinara Milana Jovanovića sećaju se da je tužilac Predrag Milovanović negirao da je obmanuo Mihailovića i nekoliko puta ispričao kako je tekao njihov razgovor. Tužiočeve reči potvrdio je i prvi advokat Vladimira Mihailovića, koji mu je u zatvoru dodeljen po službenoj dužnosti.

 

GDE JE NESTAO MOTIV MIHAILOVIĆA?

Odbrana je pred apelacijom bila kontradiktorna kada je u pitanju motiv Mihailovića da organizuje „uništavanje“ kola Jovanovića. On je, naime, pred sudom, menjajući prvobitne izjave o tome kako je to uradio po nagovoru Simonovića, rekao da se na osvetu odlučio samoinicijativno.

Istovremeno, advokati su pred apelacijom tvrdili kako Simonović nije ni znao da je Jovanović pisao tekstove protiv njega, da je za to saznao tek pošto ga je ovaj optužio za paljenje kuće. Kako je onda za njih mogao da zna Mihailović?

Zašto bi se on dokazivao pred Simonovićem „uništavanjem“ kola Jovanovića? Odakle je on znao da su njih dvojica u sukobu? Sami advokati su taj sukob žestoko poricali, tvrdeći da Simonović nije imao nijedan razlog da se sveti Jovanoviću. Kako je onda imao Mihailović?

 

I Simonović je naivan

Advokat Gostiljac je osporio navode iz presude da je Simonović podstrekivao Mihailovića da zapali automobil novinara i tvrdio da u presudi „nedostaju radnje na osnovu kojih bi mi mogli da ocenimo intenzitet podstrekavanja“.

„Po sudskom zaključku, Simonović je imao umišljaj da napadne na život i telo Milana Jovanovića, a ni u samom optužnom aktu se to ne navodi. Nigde se ranije ne pominje da se radnja podstrekavanja odnosi na napad na život i telo“, rekao je Gostiljac uz tvrdnju da Simonović ne može biti kažnjen za podstrekavanje na ovo delo.

On je takođe osporavao tvrdnju iz presude da je Simonović imao višegodišnji problem sa novinarem i tvrdio kako je tek nakon paljenja kuće i nakon što ga je Milan Jovanović optužio da je to naredio, postao svestan Milanovih tekstova o korupciji u opštini Grocka. Gostiljac tvrdi upravo obrnuto, da je „Jovanović bio opsednut Simonovićem“.

Na kraju je zaključio da je presuda „nerazumljiva, nejasna i protivrečna“, što su za njim ponovili i drugi advokati odbrane. Taksativno je nabrojao glavne tačke po kojima se presuda razlikuje od optužnice, na primer, odustajanje od posrednog podstrekavanja, uvodi veći obim umišljaja „na život i telo“, nedostaju ocene izvedenih dokaza i tvrdi da je nepravilno utvrđeno objektivno stanje.

 

Milan Jovanović u spaljenoj kući. Foto: Perica Gunjić / Cenzolovka

Kolika je vrednost imovine koju novinar zaradi za života?

Advokatica Aleksandra Zlatić, koja zastupa Vladimira Mihailovića, osporila je da se umišljaj odnosio na „život i telo“, ali je posebno naglasila da je vrednost uništene imovine određena nezakonito. Po njoj, Mihailović ne može biti odgovoran za izazivanje štete većeg obima jer je vrednost automobila u koji je ubačen Molotovljev koktel procenjena na 200.000 dinara.

Advokati optuženih su ponovo istakli navodno nezakonito iznuđivanje priznanja i izvrtali reči tužioca Predraga Milovanovića, tvrdeći da je sam priznao da je obmanuo okrivljene. To nije tačno, što će demantovati svako pažljivije čitanje transkripata

„Presuda je pravno neodrživa. U njoj je došlo do bitne povrede Krivičnog zakonika. Mihailović nikada nije tražio da se baci Molotovljev koktel na vozilo dok se nalazi u garaži koja se naslanja na kuću. To ne piše ni u optužnici, a nije bilo ni predmet utvrđivanja tokom sudskog postupka. Mihailović nikad nije tražio da se izazove napad na život i telo, niti da se izazove veća materijalna šteta. To je odlučna činjenica od koje zavisi primena zakona“, rekla je Zlatić.

Ona je, kao i Gostiljac, rekla da se „iskaz okrivljenog ne sme zasnivati na obmani“.

Posebno je osporavala veštačenje sudskog veštaka građevinske struke i istakla da ono nije zakonito jer odbrana nije prisustvovala tom veštačenju.

Milan Jovanović, međutim, otkriva da je odbrana bila pozvana da prisustvuje veštačenju, ali da su to odbili i da je čak Dragoljub Simonović za to vreme sedeo u kolima, parkiranim nedaleko od kuće, sa svojim advokatom Ivicom Vukovićem.

Zlatić je insinuirala da je sa veštačenjem i utvrđivanjem vrednosti uništene imovine nešto nečasno rađeno, nejasno iznoseći neku računicu o 4.000 evra razlike. Kad je o imovini reč, dovoljno je imati na umu da je u noći 12. decembra 2018. Milanu Jovanoviću i Jeli Deljanin uništeno sve što su sticali tokom života.

 

SUDIJA LUKIĆ: JAVNOST U SUDNICI POTREBNA JER VRŠI KONTROLU NAD SUDOM

Advokat trećeoptuženog Igora Novakovića Goran Pejić izlaganje je bazirao na tvrdnji da je „postupak više vođen u medijima nego u sudnici, a da je Jovanović dobio neviđenu pažnju javnosti“. Zatim je počeo da kritikuje izveštavanje medija sa jučerašnje sednice.

Brzo ga je prekinuo sudija Milimir Lukić:

„Ovo veće će raditi po zakonu. Javnost je jedan korektiv. Prisustvo javnosti je potrebno jer vrši kontrolu nad sudom.“

 

Logika na sudskom ispitu

Advokat Goran Pejić, koji brani trećeoptuženog Igora Novakovića, najvećim delom je govorio o tome da je priznanje Novakovića iznuđeno nezakonito jer je izvođen iz Okružnog zatvora. I to je do sada nebrojeno puta rečeno pred nekoliko sudija. Zbog toga je tražio da se poništi presuda.

Advokat Nikola Mihajlović, koji zastupa direktnog izvršioca Aleksandra Marinkovića, istakao je nekoliko formalno procesnih mana presude i naglasio nelogičnost do koje je on došao čitajući presudu, a to je da „izazivajući opasnost po život i telo ljudi ne može doći do štete velikih razmera“.

Po njemu bi bilo logično da je došlo do „teže povrede, a ne do štete“. Sud je, navodno, u presudi nelogično spojio uzrok i posledicu.

Ponovio je isto što i advokati pre njega – da je okrivljeni imao umišljaj da ošteti kola i da zbog toga može odgovarati samo za krivično delo „oštećenje tuđe stvari“, a „požar je nastupio iz nehata“.

„Pogrešno je utvrđeno činjenično stanje i pogrešno je utvrđena visina materijalne štete. Tražim da sud oslobodi Marinkovića ili da ga osudi za blaže krivično delo“, rekao je Mihajlović.

Dragoljub Simonović i Vladimir Mihailović su takođe pozvani da iznesu svoje žalbe, ali oni su samo podržali ono što su njihovi advokati izneli.

Sudsko veće kojim predsedava Milimir Lukić povuklo se u nejavni deo većanja, za koji je u ovom trenutku nemoguće reći koliko će da traje. U slučaju ubistva Slavka Ćuruvije odluku su doneli u roku od mesec dana, ali su je mesecima krili od javnosti. Odluka apelacije biće saopštena pisanim putem i poslata svim stranama u sporu, kao i objavljena na sajtu Apelacionog suda.

Članak je prenet sa portala Cenzolovka.

Članak je prenet sa portala Cenzolovka.

Click