Sat za našu planetu u doba korona virusa: Šta (ni)smo uradili da je sačuvamo

28. March 2020.
Danas je 28. mart. Od početka godine prošlo je 87 dana i vreme je da večeras na sat vremena ugasimo svetlo za našu planetu.
Virus Outbreak Brazil
Foto: Beta/AP Photo/Silvia Izquierdo

Već 14. godina, poslednje subote u martu svetla se širom planete isključuju kako bi se ukazalo na važnost očuvanja planete.

Ove godine, Sat za našu planetu obeležiće se drugačije, zbog pandemije korona virusa.

Umesto masovnih okupljanja ispred građevina koje ne svetle sat vremena, iz Svetske organizacije za prirodu (WWF) kažu da događaj ove godine treba da da „svetlost i nadu ka boljem sutra”.

Ovaj događaj treba da bude „nešto što nas upućuje da zaštitimo sebe i našu planetu u budućnosti”, kažu iz ove organizacije.

Svako može da ga obeleži tako što će ostati kod kuće i snimiti video kojim će poslati poruku čitavom svetu.

„Isključenje svetla je postalo simbolična akcija i vidljiv način da ljudi, države, kompanije pokažu šta misle i šta žele – a to je da moramo uraditi nešto za klimatske promene”, kažu u Svetskoj organizaciji za prirodu u Srbiji za BBC na srpskom..

Čovečanstvo mora da „promeni način ophođenja prema planeti. Potrebno je preći na cirkularnu ekonomiju, na održiva rešenja koja ne zagađuju planetu, i samim tim i čoveka”, dodaju.

10 stvari koje (ni)smo uradili za planetu u poslednjih 366 dana

1. i 2. -Plastika

Verovatno ste primetili da je odlazak u kupovinu od početka ove godine drugačiji. Mnogi su počeli da nose cegere i torbe, pošto su besplatne tanke kese zabranjene, a one za višekratnu upotrebu i papirne se naplaćuju.

Možda se čini malim, ali zabrana upotrebe plastičnih kesa u Srbiji, zapravo je veliki korak.

Prema ranijim procenama, dok je upotreba ovakvih kesa bila dozvoljena, na deponijama, ali i po prirodi, godišnje je završavalo čak devet miliona vrećica za jednokratnu upotrebu.

U proseku je ranije svako koristio godišnje od 60 do sto kesa, a za razgradnju samo jedne od njih potrebno je nekoliko stotina godina.

Odlukom o zabrani upotrebe, uštedeli smo stotine godina pred nama za razgradnju kesa, a neke buduće generacije, koje možda neće ni znati da su takve kese i postojale, biće nam zahvalne.

Tvorac plastične kese zamislio ju je kako bi sačuvao planetu.

Pre toga su uglavnom korišćene papirne kese, zbog čije proizvodnje su stradala brojna stabla.

Kako bi to sprečio, Sten Gustaf Tulin osmislio je plastičnu kesu koja bi se koristila nebrojano puta.

Reprodukovanje multimedijskog sadržaja na vašem uređaju nije podržano

Ipak, ni papirne kese, kao ni pamučni cegeri, nisu toliko dobri za životnu sredinu, pošto je njihova proizvodnja dosta zagađuje.

Dobra alternativa mogle bi da budu biorazgradive kese.

Evropska unija je donela odluka da se na nivou EU od 2021. godine zabrani upotreba jednokratne plastike poput tanjira, pribora za jelo i slamki za piće.

Dok se svet trudi, ponekad ne baš uspešno, da smanji upotrebu plastike, plaže, mora i okeani i dalje su preplavljeni plastičnim otpadom.

Prošle godine na Filipinima je uginuo kit u čijoj utrobi je pronađeno 40 kilograma kesa.

Više sreće imala je foka koja je spasena pošto joj se vrat zaglavio u plastičnom đubretu.

Mlada siva ženka dobila je nadimak Saksija, jer je tako izgledala kada su je pronašli na plaži u britanskom okrugu Norfolk.

Ovaj sisar je 51. životinja koju su odveli na lečenje u bolnicu u Ist Vinču, zbog povreda nastalih od otpada.

3. i 4. – Globalno zagrevanje

Baš kao što se poslednjih dana intenzivno izveštava o virusu korona i globalnoj pandemiji s kojom se suočava svet, vesti su pre nekoliko meseci bile pune informacija o globalnom zagrevanju.

U proteklih 366 dana imali smo najtoplije leto, porast globalnih temperatura, ostali smo bez velikog procenta glečera, a u većem delu Srbije snega gotovo da ove zime nije ni bilo.

Glavni razlog za to su klimatske promene, a glavni krivac – čovek.

Izgorele su tokom 2019. ogromne šume širom sveta, od Amazonije do Australije. U njima su nestale hiljade biljnih i životinjskih vrsta.

Uprkos brojnim sporazumima za smanjenje emisija gasova staklene bašte, održavanje temperature ispod 1,5 stepeni u odnosnu na predindustrijski nivo i naporima vlada, svet se nemilosrdno suočava s posledicama čovekovog delovanja.

Globalno zagrevanje postalo je evidentno, ali se prošle godine video i tračak nade da se može, ako ne zaustaviti, makar usporiti.

U priču su se uključili i najmlađi, predvođeni devojčicom iz Švedske Gretom Tunberg, koja je pokrenula proteste petkom širom planete.

Skupovi pod nazivom Petak za budućnost održavani su širom sveta, a i Srbija je bila među zemljama u kojima je zaživeo ovaj pokret.

Da nije sve tako crno, pokazala je i Etiopija, u kojoj je u jednom danu oboren rekord u sadnji drveća.

Krajem jula prošle godine, u moru vesti o klimatskim promenama, Etiopija je saopštila da je za jedan dan posadila 350 miliona stabala.

Bilo je kasnije vesti o tome da ipak to nije moguće uraditi u jednom danu, ali bilo kako bilo, svako posađeno stablo znači mnogo za našu planetu.

5. i 6. – Zagađenje vazduha

Internetom ovih dana kruži ilustracija planete Zemlje pre i posle korona virusa. Na slici pre korone, planeta se guši u štetnim gasovima, a na slici posle korone- planeta je srećna, procvetala i više se ne guši.

Neki mediji pišu o tome da je zagađenje vazduha poslednjih dana smanjeno, zbog toga što značajno manje ljudi cirkuliše svetom, a saobraćaj je gotovo zaustavljen.

Ipak, Beograd je u petak bio najzagađeniji grad na svetu.

To neslavno mesto, glavnom gradu Srbije pripadalo je često početkom 2020. godine.

Glavni krivac za povećani nivo zagađujućih čestica u vazduhu su ložišta i izduvni gasovi automobila, tvrde zvaničnici.

Bor je jedan od gradova u Srbiji koji se godinama guši zbog povećane koncentracije zagađujućih supstanci koje dolaze iz topionice bakra, a građanima čak i kuće pucaju zbog toga.

Tračak nade donose izmene kojima se zabranjuje uvoz starih automobila, a predviđaju subvencije za kupovinu električnih i hibridnih vozila.

Ali, šta će od toga biti, tek ćemo videti u budućnosti.

7. i 8. – Izumiranje životinja i zaštita vrsta

Požari u Australiji krajem prošle i početkom ove godine ostavili su neizbrisiv trag – stotine hiljada životinja je uginulo u razornim vatrama.

Nedavno je stigla vest da su dve žirafe koje pripadaju vrsti jako retkih životinja, ubijene su na severoistoku Kenije.

Prošle godine uginuo je i poslednji mužjak sumatranskog nosoroga u Maleziji, a slonovi su sve veće žrtve ljudske pohlepe – ubijaju se zbog kože.

Studija objavljena u magazinu Nature Communication, sadrži i listu sisara, ptica i gmizavca koji bi mogli da budu novi predstavnici vrsta koje nestaju.

Životinje koje su ušle na listu:

  • Andski medved iz planinskih šuma Anda
  • Fosa, predator sa Madagaskara
  • Malajski kalao ili ptica nosorog iz jugoistočne Azije
  • Ptica sekretar iz savana istočne Afrike
  • Gila monstrum (Heloderma suspectum), gmizavac iz pustinja Meksika i Sjedinjenih Država

Podaci IUCN Crvene liste ugroženih vrsta ukazuju da je više od 30 odsto procenjenih vrsta pod pretnjom izumiranja. Taj proces danas je 1.000 do 10.000 puta brži nego što bi bio u prirodnim uslovima.

Tekunica, alpska rovčica, livadska voluharica, šareni tvor, ris i medved su samo neke od najugroženijih vrsta sisara, navode iz Zavoda za zaštitu prirode Srbije.

Jedna od najugroženijih vrsta na ovim područjima je mrki medved sa Tare, a njegovom opstanku možemo pomoći tako što nećemo uništavati rezervat.

Prošle godine u Srbiji je spasena ženka beloglavog supa Dobrila, a britanske trupe pomogle su da se prebaci grupa izuzetno ugroženih crnih nosoroga iz Južne Afrike u Malavi kako bi ih zaštitili od lovokradica.

Tim veterinara je uspeo da izvuče deset jajnih ćelija iz poslednja dva severna bela nosoroga u Keniji.

Nadaju se da će jajne ćelije biti oplođene uz pomoć zamrznutih spermatozoida preminulih mužjaka.

Poslednji mužjak Sudan uginuo je u martu 2018. godine.

Ovi nosorozi su dovedeni do ivice opstanka zbog krivolova i gubitka staništa.

9. i 10. – Zaštita i uništavanje prirodnih rezervata

Jedan od problema koji je u kategoriji kao nešto što je urađeno i što ipak nije urađeno – jeste gradnja mini-hidroelektrana.

Zahvaljujući protestima i doslovce odbrani reka, neke lokalne samouprave u Srbiji zabranile su gradnju mini-hidroelektrana koje bi uništile živi svet.

Ipakgradnja i dalje nije svuda potpuno zabranjena.

Srbija je prošle godine dobila nekoliko novih zaštićenih područja, ali je istovremeno Kopaonik, kao nacionalni park, došao do ivice da to više ne bude.

Čak je najavljena izmena zakonodavstva po kojoj više i neće biti nacionalni park.

Ono što takođe nismo uspeli je da prestanemo da bacamo smeđe gde stignemo, pa tako širom zemlje i dalje možemo da vidimo brojne divlje deponije.

Danas se obeležava sat za našu planetu, a bilo bi dobro kada bismo svakog dana malo više računa poveli o njoj.

Članak je prenet sa portala BBC na srpskom.

Članak je prenet sa portala BBC na srpskom.

Click