Jedino što je sigurno je sadašnjost

23. May 2020.
Deo intervjua koji je Marina dala za časopis “Art Njuzpejper” u trenutku kada se zbog pandemije nalazila u Austriji.
5661365719_0e92d12482_c
Foto: BOMB Magazine/Flickr

Autori: Ben Luk i Luisa Bаk

Da li je pojava virusa korona poremetila obrazac vašeg umetničkog života ili se vaš rad inače odvija u izolaciji?

Viru nije poremetio moj život. Živim kao moderni nomad i putujem iz mesta u mesto. Moje telo je zapravo jedino mesto za koje sam vezana. U januaru sam napustila Njujork, gde živim, i otišla u Indiju na pročišćenje, što inače radim svake godine. Onda sam otišla u London, pa potom u Minhen gde radim operu Sedam smrti Marije Kalas, a posle toga otišla sam u Austriju. Nadam se da ću se iduće nedelje vratiti u Njujork. U bilo kojim okolnostima, najveći deo vremena provodim u izolaciji. Tako da ove nove okolnosti nisu mnogo promenile moj način života. Jedina stvar koja se promenila jeste priroda komunikacije s ljudima jer sad sve funkcioniše preko novih tehnologija.


Da li aktuelna situacija čini da se koncentrišete na ono što se upravo dešava idi bežite u potpuno drugačiju oblast? Da li virus korona utiče na način vašeg rada?

Ne utiče direktno na moj rad. Uvek sam smatrala da je veoma opasno za umetnika kada aktuelni, dnevni događaji menjaju njegov rad ili način mišljenja. Kada je bio rat u Jugoslaviji, realizovala sam rad Balkan barok – ribala sam kosti, ali trebalo mi je mnogo vremena da zaista odgovorim na tu situaciju. Čak i tada nisam htela da napravim rad koji bi imao direktne veze sa ratom u Jugoslaviji. Želela sam da prenesem osećanje rata i sliku koja bi mogla da bude upotrebljena bilo gde, na bilo kojem mestu gde se ljudi ubijaju, nevažno da li je rat u Siriji, ili bilo gde. Tako da je ista stvar s virusom korona: ako odmah napravite umetnički rad o toj situaciji, to je kao da reciklirati dnevne vesti. Ne mislim da bi umetnost trebalo da bude takva. Umetnost treba da uznemirava, da postavlja pitanja i predviđa budućnost. Za vreme Drugog svetskog rata, to znate, kada su svi slikali katastrofu rata, Matis je slikao cveće i to je zaista dobar odgovor jer su vesti bile toliko depresivno i stalno iste. To je više pitanje kako podići ljudski duh.

Prolazim kroz zidove - memoari

Tekst je preuzet iz kulturnog dodatka lista Politika.

Click