Pet minuta sa Radomirom Diklićem

3. June 2024.
1716361466-Novi-dan-Radomir-Diklic-22.05.2024-550x360
Radomir Diklić. Foto: N1

Izvor: Novi magazin

Radomir Diklić, novinar, bivši ambasador, direktor novinske agencije Beta, novi je predsednik Evropskog pokreta u Srbiji, EPuS-a, „samostalne i dobrovoljne organizacije građana Srbije“. Osnovana je 1992. kao „nezavisna ustanova demokratskog javnog mnjenja i oblik okupljanja građana koji se zalažu za miroljubivu, demokratsku, sveevropsku integraciju, kao i za demokratsku i modernu Srbiju kao deo Evrope“. Od 1993. godine Evropski pokret u Srbiji je punopravni član Međunarodnog evropskog pokreta. Diklić za Novi magazin govori o radu Pokreta, razlozima pada podrške pristupanju EU u Srbiji, Americi kao neprijatelju i Rusima kao braći, izborima za Evropski parlament, rastu desnice u Evropi i uticaju tog trenda na Srbiju

 

Prema poslednjim istraživanjima, podrška Evropskoj uniji u Srbiji je 40 odsto i pokazuje dalji trend pada. Kako se Evropski pokret u Srbiji „bori“ s tim i šta može da uradi da se taj trend promeni?

Osnovna uloga Evropskog pokreta u Srbiji je upravo da populariše i pridobija pristalice ideje članstva Srbije u Evropskoj uniji. Evropski pokret može da radi ono što je radio i do sada, da pokuša da sve to intenzivira, što i radi. Dakle, to znači što više informacija u što širem okruženju. Evropski pokret u Beogradu nema problema i ideja o Evropskoj uniji u Beogradu je i najjača. Međutim, ogromna većina ljudi u Srbiji ne zna šta je zapravo Evropska unija. To se uglavnom svodi na to da ljudi misle da su to pritisci oko medija, pritisci da se prizna Kosovo, što postoji kao kriterijum i kao poglavlja o slobodi, demokratiji… Međutim postoji i ogromna količina, zapravo, ceo život je na neki način regulisan u Evropskoj uniji, pravilima Evropske unije recimo za poljoprivrednike, za industriju, za nauku, kulturu, obrazovanje. Sve to Evropski pokret pokušava i pokušavaće još više zato što je pala ta popularnost ideje da se priđe Evropskoj uniji, pre svega tako što će jačati svoju organizaciju po gradovima u unutrašnjosti Srbije. Mi sada imamo 14 odbora, veća i pokušaćemo da to proširimo. To je jedan pravac, a drugi je da što više uključujemo mlade jer neću ja i mi koji smo sada u Evropskom pokretu i ulazimo u tu priču, nećemo mi živeti u Evropskoj uniji – daj bože da hoćemo – ali mladi će živeti ukoliko naravno usvoje kriterijume i ukoliko se zemlja izbori za sve to kroz pregovore sa Evropskom unijom.

 

Istovremeno sa padom podrške Evropskoj uniji raste podrška Rusiji, a Amerika se smatra neprijateljem. Šta vidite kao glavni razlog za takav odnos?

Glavni razlog tome je jedna stalna propaganda režima o tome da je Amerika neprijatelj, o tome da su nam Rusi braća i nezamenljivi prijatelji i da Evropska unija propada, da to nije nikakav koncept, da su uz Amerikance i da nas oni pritiskaju. Ali kad prosečnog Srbina pitate koga voli u međunarodnoj politici, reći će Rusiju. A na sledeće pitanje gde bi školovali dete – pa u Evropi. Kad pitate privrednike s kim najviše posluju, ispadne da je to Evropa kao prvi partner. Kad pitate ko nas pomaže to su evropski fondovi, nisu krediti ili su krediti sa ekstremno malim kamatama. Ljudi su u potpunoj konfuziji koju koristi trenutna vlast na svaki način da podgreva tu šizofrenu situaciju.

 

Dobro poznajete prilike u Francuskoj gde su izbori doduše za tri godine. Ali uoči EU izbora, stranka predsednika Emanuela Makrona ima svega nešto više od 15 procenata podrške. Sličan trend je i u nekim drugim članicama EU. Šta u tom smislu očekujete od izbora za Evropski parlament?

Postoji ozbiljna zabrinutost da će ekstremna desnica da znatno ojača u Evropskom Parlamentu. Mada je mislim da to neće baš tako biti, jer kad se dođe pred onu kutije za glasanje onda se malo drugačije razmišlja u tim demokratskim zemljama. Građani onda pomisle na sve što za posledicu može da ima jedan takav glas. Makron je rekao da on smatra, a verovatno na osnovu nekih istraživanja, da neće biti tolikog snaženja ekstremne desnice jer bi to bilo dosta pogubno za Evropsku uniju, a da ne pričam o tome da bi to jako otežalo svaki dalji pristup Zapadnog Balkana Evropskoj uniji.

 

Kako objašnjavate taj generalni porast desnice u Evropi? 

Pre svega to je izraz straha građana u EU od povećanje migracije koju ekstremna desnica koristi i stvara atmosferu da je za to „kriva“ EU, da se treba zatvoriti u svoje granice. To je vrlo plodno tle. Pored toga, tu je i ekonomska kriza u nekim od zemalja, pa rat u Ukrajini. Sve to stvara plodno tle za jačanje desnice, da tvrdi da treba biti oštar, beskompromisan, zatvoren u svoje granice. To je jedna klaustrofobična politika, vrlo arogantna i agresivna prema svima koji nisu isti kao mi, kako se to kaže. 

 

Kako mislite da će se to odraziti na prilike u Srbiji kakva je danas?

Na prilike u Srbiji to, ako se desi, a ja se nadam da neće, može da se odrazi tako što će se nama dalje otežati pristup EU. A to bi za nas, mislim, bilo pogubno u sadašnjoj geopolitičkoj situaciji. Zato veoma pažljivo treba pratiti šta će se desiti na glasanju za EP, i kako će se sve to dalje razvijati. Srbiji kao zemlji ne ide u prilog da ojača krajnja desnica. Druga je stvar da li ovom režimu to ide u prolog. Ja mislim da da, jer se uklapa u tu jednu strategiju širenja straha – možemo samo mi da vas spasemo, svi drugi su „opasni“, prodane duše. Mi Rusija ćemo vas spasiti i Srbiju očuvati slobodnom, a u isto vreme se na sve strane jure pare i zemlja basnoslovno zadužuje.

 

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click