„Putujuće kazalište“ (V.B.Z., 2020, ur. Drago Glamuzina), peti romaneskni naslov Zorana Ferića, monumentalna je, no ne i monolitna autofikcionalna saga koja bilježi čitavo 20. stoljeće na području Hrvatske, rubno i Srbije, i to rekonstruirajući biografije triju naraštaja jedne zagrebačke obitelji.

Doista je logično da europska arthouse autorica Malgorzata Szumowska, sklona diskretnom ubacivanju spiritualnih tema u svoje filmove, za svoj prvijenac na engleskom jeziku izabere vjerski kult kao temu i okruženje. Ne samo da razni kultovi i sekte plodno tlo pronalaze u Anglosferi, vjerojatno zbog sasvim krivo protumačenog načela o slobodi vjeroispovijesti, već se njihova privlačnost krije prije svega u razumljivosti na univerzalnoj razini.

Još od svog prvijenca, senzacionalnog pobjednika Berlinalea 2006. godine, filma „Grbavica“, Jasmila Žbanić pokazuje tendencije da komentira bosanskohercegovačku realnost, te sraz između nje i mita o „rođenju jedne nacije“.

Uz Badnji dan donosimo vam krasan tekst Miljenka Smoje, u kojem splitski velikan piše o predbožićnom raspoloženju u Splitu, o bakalaru i ozračju koje je pratilo najveći katolički blagdan u, kako ga vole zvati novi demokrati, "mračnom socijalističkom vremenu". Uz nadu da nećete propustiti ovu božićnu čestitku, za uvod donosimo Smojinu rečenicu: "Kako i zašto san se ja, koji san u ditinjstvu još izgubija našu svetu viru, kako san se ja zalipija za Badnji dan?" Tekst je objavljen 1994. godine u tjedniku Feral Tribune.

„Ništa nismo naučili iz povijesti. Doduše, i Freud je kazao da se čovjekov karakter vjekovima ne mijenja. Čovjeku je potreban neprijatelj – kao i zrak. To je, mislim, neprirodno, a ipak se ratovi često događaju pa ispada da je to prirodno ljudskoj vrsti. Čudno je to. Povijest nas uči da nas – ničemu ne nauči“, tako je govori Pero Kvrgić u knjizi Dobroslava Silobrčića „50 ljudi otkriva Hrvatsku“.

Gotovo uvijek kada se priča o Feral Tribuneu – satiričko-političkom tjedniku koji je beskompromisno razbijao okove cenzure nemilosrdnih devedesetih godina – s onima koji su Feral živjeli i koji su u Feralu vidjeli nimalo patetičan već surov i nadasve realističan odmak od mračne i surove politike devedesetih, čini se da priča o feralovcima i ono što je tjednik u potpunosti predstavljao nikada neće biti u potpunosti ispričana. Od priče o Feralu, unatoč brojnim preprekama, neki pojedinci ne odustaju. Slučaj je takav i s Borisom Pavelićem, novinarom i autorom knjige „Smijeh slobode: Uvod u Feral Tribune“. Radi se 700-straničnoj i bogato ilustriranoj knjizi koja opisuje 25 godina tog lista. Mada je knjiga, za pojam literature uopće, opsežna, njezin autor smatra da ipak nije dovoljno ispričao.