„Ništa nismo naučili iz povijesti. Doduše, i Freud je kazao da se čovjekov karakter vjekovima ne mijenja. Čovjeku je potreban neprijatelj – kao i zrak. To je, mislim, neprirodno, a ipak se ratovi često događaju pa ispada da je to prirodno ljudskoj vrsti. Čudno je to. Povijest nas uči da nas – ničemu ne nauči“, tako je govori Pero Kvrgić u knjizi Dobroslava Silobrčića „50 ljudi otkriva Hrvatsku“.

Gotovo uvijek kada se priča o Feral Tribuneu – satiričko-političkom tjedniku koji je beskompromisno razbijao okove cenzure nemilosrdnih devedesetih godina – s onima koji su Feral živjeli i koji su u Feralu vidjeli nimalo patetičan već surov i nadasve realističan odmak od mračne i surove politike devedesetih, čini se da priča o feralovcima i ono što je tjednik u potpunosti predstavljao nikada neće biti u potpunosti ispričana. Od priče o Feralu, unatoč brojnim preprekama, neki pojedinci ne odustaju. Slučaj je takav i s Borisom Pavelićem, novinarom i autorom knjige „Smijeh slobode: Uvod u Feral Tribune“. Radi se 700-straničnoj i bogato ilustriranoj knjizi koja opisuje 25 godina tog lista. Mada je knjiga, za pojam literature uopće, opsežna, njezin autor smatra da ipak nije dovoljno ispričao.

Niko nikada nije napisao dobru povijest balkanske romske muzike: niti može, cijeli taj (polu)svijet lebdi između lažnih identiteta. Turbo folka, popa, folka i koliko je tog thrasha stalo u taj život.