NEKA SE SVAKO NOSI SA SVOJIM DEMONIMA: Ozren Kebo o letu Emira Kusturice iznad Sarajeva

4. Februar 2021.
Privatne fotografije poznatog režisera Emira Kusturice jučer su izazvale veliku pozornost u brojnim medijima cijele regije, kao i na društvenim mrežama. Na fotografijama Kusturica u helikopteru leti iznad Sarajeva i gleda Marindvor, na jednoj, i Vrbanja most, na drugoj fotografiji.
ramiz-dedakovic-v8vRqpLpQQM-unsplash
Sarajevo. Foto: Ramiz Dedaković / Unsplash

Izvor: Lupiga

U tekstu objavljenom na portalu Iskra, „elektronskim novinama Andrićgrada“, uz fotografije stoji kako je prije točno 40 godina premijerno prikazan „Sjećaš li se Dolly Bell?“, možda i najbolji Kusturičin film, sniman po scenariju Abdulaha Sidrana.

Nije poznato kada su snimljene fotografije na kojima se čini da je Kusturičino lice poprimilo sjetni izraz dok gleda grad u kojem je odrastao, ali sudeći prema vidljivom zelenilu na tlu, očito se radi o arhivskim fotografijama.

S obzirom da Kusturica, rođeni Sarajlija, od rata s rodnim gradom ima neke „nerazjašnjene odnose“ i praktično je persona non grata u gradu u koji, koliko je poznato, nije dolazio gotovo 30 godina, na društvenim mrežama ove su fotografije izazvale bujicu komentara. Slične probleme sa Sarajevom imaju još neke poznate Sarajlije, poput Neleta Karajlića bivšeg pjevača Zabranjenog pušenja ili Nenada Kecmanovića, nekadašnjeg rektora Univerziteta u Sarajevu, koji, prema vlastitom priznanju, znao doći u Sarajevo kasno noću i šetati „opustjelim gradom“.

Tim povodom poznati sarajevski novinar Ozren Kebo dao je kratak komentar ove situacije. Prenosimo ga u cijelosti.

„Teško se složiti s političkim pojavom zvanom Emir Kusturica. Dovoljno je samo pročitati njegov zadnji tekst o Basari pa da nakon nekoliko rečenica bude jasno koliko je naš bivši sugrađanin propao. Ko kauč. Ali ja bih ga, da imam ikakvu moć, sad pozvao da dođe u Sarajevo.

Kao što su nam onomad bili opskurni mostarski i banjalučki pokušaji da se Mesić ili Đukanović proglase personama non grata, tako mislim da niko ne bi smio da čezne za Sarajevom, a da ne smije da ga posjeti.

Nenad Kecmanović, Nele Karajlić, Kusturica …

Sloboda kretanja trebala bi svakom da je zagarantirana. Sloboda mišljenja, kakvo god da bilo, ako ne ugrožava nečiji egzistenciju – također.

Jesmo prošli veliku tragediju, jesam ovih dana u Glasu Srpske pročitao ogavan tekst o opsadi, ali sve to na stranu – Sarajevo će biti veliko tek kad njegovi najveći mrzitelji ne budu morali da ga gledaju iz helikoptera. Nezamislivo mi je da neko ne smije doći u New York, London ili Kopenhagen jer je ružno govorio ili pisao o njima.

Samo mi nemojte reći da, ali New York nije bio granatiran četiri godine.

I vidim hrabre pajde sad po mrežama pišu ja bih mu ovo, ja bih mu ono. Ti mu, jarane, ne bi ništa, jer još je Arhimed eksperimentalno dokazao da je čovjek najhrabriji dok iz auta, ili ispred mobilnog telefona urla na druge, a da sav taj bijes splasne ko ćuna kad se suoči s objektom egzaltiranog pritiska.

To što je Nenad Kecmanović noću šetao Sarajevom naravno da govori nešto o njemu i osjećaju sopstvene krivice. I Karajlić je svojevremeno imao diverzantsku večeru u gradu za kojim pati.

Sve je to nepotrebno. Ja bih im svima poslao poziv dobrodošlice, pa nek se svako nosi sa svojim demonima. I mi ovdje imamo ih sasvim dovoljno…“

Članak je prenet sa portala Lupiga.

Share