„Priča o seksualnom uznemiravanju određenih studentica i studenata na ADU je oduvijek bilo, ali nitko nije htio reagirati niti su postojali adekvatni institucionalni mehanizmi za zaštitu žrtava. Zbog toga je i dan-danas teško potaknuti ljude da izađu pod svojim imenom i prezimenom i imenuju one koji su vršili seksualno uznemiravanje. Kultura straha tamo je sustavno proizvođena. Što se tiče mog studija, od početka sam bio suočen s različitim oblicima simboličkog nasilja. Zbog toga sam i inicirao pobunu studenata. Nije se radilo samo o nastavnom programu koji je bio i ostao zastario i perpetuirao konzervativne politike, već i o načinu komunikacije profesora sa studentima. Ti isti ljudi, uz sve pritužbe, još uvijek su na tom odsjeku. Cijela institucija je stvorila klimu u kojoj se nešto takvo moglo godinama nesankcionirano događati. Naravno, i u ovom slučaju izostaje pitanje šire odgovornosti – odgovornosti svih onih koji su svojom pasivnošću zauzeli poziciju suučesništva“, kaže kazališni redatelj Oliver Frljić u velikom razgovoru s Ninom Gojić za Kulturpunkt.

Seksualno nasilje i uznemiravanje u balkanskim društvima ima svoju vrlo dugu povijest, međutim tek posljednjih dvadesetak godina o toj se temi počelo govoriti sve više i sve glasnije. Pokretanju s mrtve točke najviše svakako doprinose feministice iz sve mnogobrojnijih organizacija diljem regije, ali i žene koje su odlučile progovoriti o nasilju koje su doživjele.

Mira Furlan - "Težak život lake žene". Ovaj naslov nosi prvi od tri teksta u nizu.