Piše: Vedran Salvia U Oluji i poslije nje, prema podacima Hrvatskog helsinškog odbora, ubijeno je 677 srpskih civila. Njih 837 se vodi nestalima, a protjerano ih je preko 200 tisuća. U Oluji su se dogodila ubojstva civila, uz pljačku i paljevinu, dakle pojednostavljeno rečeno Hrvati su ubijali Srbe. To je činjenica, koja očito nije utkana […]

Sada je i zvanično. Srbi iz trenutne Vlade su se svi od reda outali. Na prošlogodišnjoj Paradi ponosa tadašnji potpredsednik Vlade Republike Hrvatske Boris Milošević bio je u šetnji uz svoje LGBT građane.

Zaskočio me neki dan u jednom trgovačkom centru neki lik koji me pitao, doslovno me tako pitao: ”Je li istina da ste za povratak Titova trga i je li istina da ste rekli da ćete se živ zapaliti ako Tito izgubi trg u Zagrebu?”

Dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu te stručnjak za duhovnu i dogmatsku teologiju, don Mladen Parlov, stao je polemizirati s godinu dana starom konstatacijom nadbiskupa koadjutora riječkog (tada još i upravitelja Dubrovačke biskupije), mons. Mate Uzinića, koji je kazao (23. lipnja 2021., portal Bitno) da je ”teološka znanost kod nas ostala blokirana u prošlosti” te da joj ”nedostaje aktualnosti i spremnosti ponuditi teološki odgovor na pitanja i probleme s kojima se suočavamo u sekulariziranom i pluralnom svijetu”.

Kaže mi jedan prijatelj, k tomu i dobar novinar, k tomu i dobar poznavatelj srpskog pravoslavlja da me novinar K. Z. jako napao, među inim razlozima, jer sam ”Porfirijev podrepaš”. Hoću li to komentirati, kao i mnoge druge uvrede i podlosti? Ne, neću. Kao što se neću odviše osvrnuti na ponovljene optužbe I. V. na račun, kako govori ovaj drugi gospodin novinar, Porfirijeve ”dvoličnosti”.

U prošli četvrtak, u više gradova Domovine, održani su skupovi podrške punom ostvarivanju ustavnog prava žena na telesni i psihički integritet.

Hrvatska je dostojno, vrlo svečano, odgovorno, veselo i nadasve dostojanstveno (lik s HTV-a nije se kreveljio pred kamerom kada su ga p(r)ozvali iz hale u Torinu) obilježila stotu godišnjicu rođenja ”najvažnijeg i najvećeg političara kojeg je naša zemlja imala” (reče Andrej Plenković na ”znanstvenom skupu”), akademika doktora generala Franje Tuđmana tako što je dvanaest bodova ovdašnjeg žirija freak showa zvanog Eurosong dala Srbiji.

Kao što je jučer tvitao Dejan Jović, ”Pobjeda nad fašizmom, a posebno nad NDH, omogućila je da Hrvatska prvi put u povijesti postane republika. To je stoga, de facto, neproglašeni Dan Republike, a republika je trajna tekovina NOB-a. Kao što su trajne i njene granice, definirane u tom povijesnom događaju”.

Uzimajući u obzir sve gadarije koje je kao režiser potpisao Jakov Sedlar, kojem za potrebe filma nije problem čak okrenuti rijeku Savu da, kao njegova fora i navodna duhovitost u zafrkavanju komunista, teče iz Jasenovca put Zagreba (nazovimo to ”sedlarovštinom”), i neki, što bi rekao njegov prijatelj Branimir Pofuk, ”sjajni filmovi” kao što je ”Stepinac, Tito and Mother Fuckers” (2017.) moglo se očekivati da će novi film iz kućne radionice Sedlar biti još jedan trash, međutim, film ”Razgovor” koji kao redatelj potpisuje njegov sin Dominik Sedlar (Sedlar stariji je tu kao producent i mentor), premda je niskobudžetni i baš škrti projekt, spašavaju relativno dobri glumci koji glume Tita i Stepinca i dijalozi za koje čisto sumnjam da ih je baš napisao Sedlar mlađi koji je potpisan kao autor scenarija.

Dok smo u prazničnom raspoloženju, to pre svega podrazumeva spajanje nespojivog uz iznenadne spondiloze i prolive, virusne infekcije od tri dana za spojiti ili ponovnih iščašenja i preloma, a sve sa ciljem da napravimo amalgam od srede do sledeće srede.