“Pitam se jesmo li dosegli najviši oblik političkog i intelektualnog razvoja ili smo došli do dna ljudske gluposti? Trpimo li previše tihog političkog nasilja kojim nas usmjeravaju što dalje od Crkve, obitelji, domovine, tradicije i jedinstvenosti? Od silnih neočekivanih političkih kombinacija, tišine i razjedinjenosti takozvanih domoljuba, više ne možemo prepoznati svoje od ‘njihovih’ u nedostatku jasnih stavova i smjernica. Naš narod bi valjda trebao još i zaplesati Užičko kolo kako bi se ostvarile nečije osobne međunarodne ambicije, ali unatoč svemu, mi još jače moramo zastupati svoj identitet, svoj izvorni stav, svoje hrvatsko ja!”

Često pohodim ljude iz mjesta snažno pogođenih ratnim razaranjima u 20. stoljeću, među kojima su i naselja opjevana u poznatoj tužaljki ”Na Kordunu grob do groba, traži majka sina svoga…”.