Snaga pojave Ane Đurić jeste u tome što nam je demonstrirala kako sveg tog spoljnog pritiska možemo da se otresemo sopstvenim izborom, kakav god on da bude – ne moramo samo da sedimo i slušamo šta nam govore da radimo. I to ne samo u vreme kriza.
Zadatak Muzeja žrtava genocida je komplikovaniji nego zadatak Memorijala na Sajmištu, jer narativ o stradanju Srba u Drugom svetskom ratu ne sme da bude kontaminiran narativima iz devedesetih, nacionalizmom, netolerancijom – stvarima koje su nažalost prilično prisutne u srpskom društvu. Muzej zaslužuje centralno mesto, u centru prestonice, a ne na Sajmištu kao što je predsednik Republike najavio prošle jeseni. Razlog je jednostavan: dve institucije na istom mestu ne bi mogle da funkcionišu i narativ o genocidu nad Srbima progutao bi memorijalizaciju logora na Sajmištu.
Ovaj tekst sadrži izvode iz dva izveštaja o SLAPP tužbama koje su ove godine objavili Nezavisno udruženje novinara Srbije i Fondacija “Slavko Ćuruvija”
„Romi nisu etnocentrični i i teško ih je samo nacionalizmom, bez političke ideje, homogenizovati. Srbija je ovih dana oštro skrenula udesno i bojim se da u nedostatku ozbiljnih političkih ideja u desničara Romi ne postanu objekat i meta za pridobijanje političkih poena“.
Danas je do okončanja "specijalne vojne operacije" prestala sa radom i "Nova Gazeta", poslednji nezavisni medij u Rusiji. Formalni razlog je što nije pravilno identifikovala jednu organizaciju koju vlasti smatraju „stranim agentom“, a neformalni jednostavno zato što nije na liniji Kremlja.
Ono što se u ratovima od bivših vremena do danas nije promenilo (a po svemu sudeći i neće skoro) jeste to što i dalje vazduhom lete komadi metala. Tako je i danas u Ukrajini. A novinari pokušavaju da između dve zaraćene strane otkriju istinu.
Kao što Srbija nikada nije bila Slobodan Milošević, tako ni Rusija nije Vladimir Putin. Ona je na ulicama i u redakcijama nezavisnih medija. A ovi što u Srbiji brane rusku invaziju nisu nikakvi stvarni rusofili, već putinofili. Ništa ti nemaju sa pravom ruskom kulturom. Njima ama baš ništa ne znače Kandinski, Maljevič, Platonov, Stravinski. Mnogo su im bliži samodršci dinastije Romanov, Raspućin ili Staljin.
Uličnog muzičara Kristijana Kostića Blekija na smrt je prebio dvadesetjednogodišnjak. Tražio je od njega novac, ovaj mu je dao sve što je imao, 390 dinara, ali je mladi Žabaljčanin, nezadovoljan sumom, iskalio svoj bes na onome ko je bespomoćan, izgledom “neprihvatljiv”, drugačiji.
U transparentu sa gore citiranim natpisom na vaterpolo utakmici Crvena zvezda - Šabac Više javno tužilaštvo nije prepoznalo elemente nacionalne i verske netrpeljivosti. To mu u interpretaciji Tužilaštva dođe, valjda, kao malo agresivniji izraz nekog nesviđanja, tipa „ne sviđa mi se tvoja frizura“, pa na toj osnovi i „ne sviđa mi se hrvatsko poreklo“ trenera crveno-belih Mirka Vičevića, pa nećemo sa njim da se bratimimo, a čije je značenje zapravo nedvosmisleno: marš iz Zvezde Hrvatu jedan.
Grupa novinara i internet stručnjaka okupljena oko ideje o potrebi bolje ponude vesti građanima Srbije odlučila je da pokrene portal koji je pred vama. Detaljnije