Vlasta Velisavljević je svakom bolu nazdravljao. Zato je i znao u pozorištu da odigra ono najteže – tišinu između ćutanja i reči. Čikao je partnera, nadigravao se i s majstorima igrao dupli neodoljiv pas. Apsolutna iskrenost zrcalila je na Vlastinom licu, dva oka kao otvorene vene.