Juče sam, na televiziji, podsetila razmaženo građanstvo na četiri godine "policijskog sata" tokom opsade Sarajeva, ljudi zatvorenih bez struje, hrane i vode, pod kišom granata i snajperskih metaka koji su, u dokazanih 1700 slučajeva, namerno nišanili decu. Za to sam popila gomile uvreda, kletvi, lelekanja što nisam od korone umrla, pretnje i predviđanje mučnog kraja, od udruženih ustavobranitelja, boraca za "slobodu" širenja guzice tokom kratkoročnih intervala zabrane kretanja, u ime prevencije najveće pandemije 21. veka.