Šta Rastino hapšenje govori o ratu protiv marihuane u Srbiji?

13. October 2020.
Ako ste ikada slušali muziku popularnog repera Stefana Đurića, poznatijeg kao Rasta, teško je izbeći jedan lajtmotiv – konzumiranje marihuane. Rasta nije krio da često koristi marihuanu u rekreativne svrhe, ali je ipak kao iznenađenje stigla vest o njegovom hapšenju.
daniel-norin-yVNBH4sPxEI-unsplash
Foto: Daniel Norin/Unsplash
Piše: Marta Vasić

Rasta je uhapšen prošlog petka u Beogradu kada je kod njega pronađena veća količina marihuane, a sa njim je uhapšena još jedna osoba kod koje je pronađen kokain. Ubrzo nakon hapšenja, na Instagram pojavio se hešteg #freerasta kao vid podrške od fanova i kolega. Rastino hapšenje je podsetilo javnost na to da posedovanje marihuane i dalje nije legalno ili makar dekriminalizovano u Srbiji, iako nema mnogo opravdanih razloga za tako nešto.

Zašto se hapse oni koji koriste marihuanu rekreativno?

Trend legalizacije i dekriminalizacije zahvatio je veliki broj zapadnih zemalja, ali je Srbija i dalje daleko od toga.

U Krivičnom zakoniku postoje tri člana koja govore o sankcijama koji se tiču narkotika – neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga, neovlašćeno držanje opojnih droga i omogućavanje uživanja opojnih droga. Prema pisanju medija, tužilaštvo Rastu trenutno tereti za nedozvoljenu proizvodnju i stavljanje u promet opojnih droga, a određen mu je i pritvor od mesec dana. Predviđena zatvorska kazna za ovo delo je od 3 do 12 godina, a zanimljivo je da je prvobitno kod poznatog repera pronađena manja količina marihuane, što je bilo dovoljno za dobijanje naloga tužilaštva za pretres njegovog stana u kojem je pronađena i veća količina.

“Nikada ranije kod sebe nisam posedovao ovoliku količinu marihuane, ali mi se jednostavno ukazala prilika da ovu količinu nabavim, a zbog situacije sa koronom želeo sam da se obezbedim. Nikad se nisam bavio prodajom niti marihuane, niti bilo koje druge vrste droge”, rekao Rasta nakon hapšenja, navodi Kurir. Ovo ipak najverovatnije neće uticati na krajnji sudski ishod, pošto u Srbiji možete snositi posledice i ukoliko samo posedujete marihuanu i nemate nameru da je dalje prodajete. U pitanju je član Krivičnog zakonika 246a – neovlašćeno držanje opojnih droga, za šta je predviđena novčana ili zatvorska kazna do 3 godine, ukoliko je u pitanju manja količina. Ako se radi o većoj količini, kazne su oštrije, ali je nastala nedoumica i oko toga šta znači “veća količina”. Gde se povlači crta između količine za ličnu upotrebu i količine koja služi za dalju distribuciju? Ako dnevno konzumirate više grama marihuane, nije neobično da onda i posedujete veću količinu kod sebe, bez obzira na to što nemate nameru da je bilo kome dalje prodajete. Rasta sam priznaje da dnevno koristi oko 20 grama marihuane, pa količina koja je kod njega pronađena (700-800 grama po navodima medija) nije naročito iznenađujuća.

Za posedovanje manje količine psihoaktivnih supstanci često je moguće i osloboditi se kazne, najčešće kroz otkrivanje identiteta osobe koja je supstancu prodala ili kroz primenu načela oportuniteta. Načelo oportuniteta znači da, iako su se stekli uslovi za vođenje krivičnog postupka, javni tužilac može da odluči da odloži krivično gonjenje. U slučaju marihuane, načelo oportuniteta se najčešće primenjuje ukoliko je u pitanju količina do 5 grama. Javni tužilac odlaže krivično gonjenje i postavlja uslov licu da plati određeni novčani iznos u humanitarne svrhe, obavi određeni humanitarni rad, pristane na odvikavanje od alkohola ili opojnih droga i slično. Najčešće se zahteva uplata novčanog iznosa, a nakon što je lice ispunilo postavljen uslov, tužilac odbacuje krivičnu prijavu. Načelo oportuniteta se ne primenjuje samo za posedovanje narkotika, već se može primeniti kod krivičnih dela za koje je zaprećena novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, što su prema pisanju Insajdera često koristili srpski političari. Namera iza primene načela oportuniteta jeste da se rasterete sudovi kako bi efikasnije radili, ali je ova opcija postala i dobar izvor prihoda za državne organe. Ministarka pravde Nela Kuburović prošle godine je izjavila da je na ovaj način prikupljeno 470 miliona dinara za 150 projekata od javnog interesa, ponajviše za zdravstvene ustanove. Poražavajuće je ipak to što je 2018. godine na nivou Srbije 17,38% sredstava uplaćeno za krivična dela u vezi sa opojnim drogama, ali ovaj novac nije iskorišćen da podrži nijedan projekat koji je usmeren na smanjenje štete ili prevenciju zloupotrebe droga.

Gvozden Grgur, advokat koji zastupa Rastu, javno je rekao da je 3 godine zatvora minimalna kazna koju Rasta može dobiti zbog toga što je ranije već osuđivan zbog posedovanja psihoaktivnih supstanci. Ovo naravno podrazumeva da oni na sudu uspešno dokažu da je pronađena količina namenjena isključivo za ličnu upotrebu, a ne za prodaju.

Šta Rastin slučaj govori o borbi Srbije protiv narkomanije?

Nakon vesti o Rastinom hapšenju, dogodilo se i hapšenje Aleksandra Lazića, repera poznatijeg kao Sale Tru, takođe zbog posedovanja veće količine marihuane i drugih psihoaktivnih supstanci. Borbom protiv narkomanije pohvalila se nedavno i Carina Srbije, koja je na svom zvaničnom Instagram profilu podelila “ulov” iz marta – na granici sa Rumunijom zaplenjeno je 750 kilograma marihuane. Ovakve akcije vode se pod plaštom borbe protiv narkomanije, ali nema nekih naznaka da se nadležni organi bliže pobedi. Ne samo da država vodi besmislen rat protiv marihuane, već je taj rat po svemu sudeći selektivan, u šta smo mogli da se uverimo i u slučaju Jovanjice, najveće plantaže marihuane u Evropi. Tamo gde postoji potražnja, javiće se i ponuda, a velike zaplene neće zaustaviti korišćenje marihuane. Samo treba baciti pogled na razočaravajuće ishode američkog “rata protiv droga” i videti da, uz svu novčanu pomoć policijskim odeljenjima za narkotike, ljudi u SAD-a i dalje konzumiraju marihuanu. Sjedinjene Američke Države su od 1971. potrošile preko bilion dolara u borbi protiv narkomanije, dok na svakih 25 sekundi neko biva uhapšen zbog posedovanja narkotika. Zabrana upotrebe i prodaje narkotika, uključujući i marihuanu, zgodno služi i različitim kriminalnim organizacijama širom sveta koji su na crnom tržištu često jedini prodavci. Naravno da je uz agilniji pristup policije nekada teže doći do marihuane, njena cena može biti jako visoka zbog problema u distribuciji usled oštrog pristupa nadležnih, ali ovo nikako ne znači iskorenjivanje njene upotrebe.

Umesto još oštrijeg obračuna sa svima koji poseduju i prodaju marihuanu, rešenje treba da bude drugačije. Prvo, neophodno je realistično pogledati štetu koju njena upotreba stvara kod korisnika. U poređenju sa drugim supstancama koje su danas široko dostupne, marihuana objektivno nije toliko opasna. Usled konzumiranja alkohola na svetskom nivou umre više ljudi nego od marihuane, dok nikotin ima gori uticaj na respiratorni sistem. Posebnu grupu korisnika čine i oni za koje marihuana ima zdravstvene benefite, poput ublažavanja bolova. Sa konzumiranjem marihuane dolaze i određeni rizici, naročito kod tinejdžera i onih sa pojedinim oblicima mentalnih problema, ali ovo nije razlog za zabranu konzumiranja svim građanima. Živeti u slobodnom društvu znači da ljudi biraju koje rizike u vezi sa svojim zdravljem žele da preuzmu. Edukacija o svim rizicima jeste neophodna, ali na kraju dana svako za sebe mora da donese odluku o tome kako želi da živi i koje rizike želi da prihvati.

Dobro je što je slučaj hapšenja poznate estradne ličnosti privukao pažnju medija na to što se marihuana u Srbiji i dalje tretira slično kao i svi ostali narkotici, uprkos velikim razlikama u sastavu i posledicama. Rasta će, kao i sve druge poznate ličnosti koje se nađu u sličnoj situaciji, verovatno uz dobrog advokata uspeti da prođe sa najblažom kaznom, ali ovo nije slučaj velike većine ljudi koji se nađu u sličnoj situaciji. Prema podacima udruženja IRKA, oko 2.500 ljudi se nalazi u srpskim zatvorima zbog posedovanja i korišćenja marihuane u lične svrhe. Za njih ne postoji hešteg, već samo nada da će trend dekriminalizacije ili legalizacije konačno doći i u Srbiju.

Članak je prenet sa portala Talas.

Članak je prenet sa portala Talas.

Click