Kako do kulturne rasprave na internetu – sve o aplikaciji Polemix

12. May 2021.
Koncept je jednostavan, imate do 30 sekundi da obrazložite svoj stav, a drugi korisnici mogu da vas podrže ukoliko ste ih ubedili.
wynand-van-poortvliet-4AmyOdXZAQc-unsplash
Ilustracija. Foto: Wynand van Poortvliet / Unsplash

Piše: Marta Vasić

Da li biste u videu od 30 sekundi mogli da objasnite zašto će Kina pobediti u drugom izdanju Hladnog rata sa Amerikom? Ako ste samouvereno rekli “da” vreme je da instalirate Polemix, novu društvenu mrežu koja podseća na TikTok za ljude koji vole da se svađaju raspravljaju.

Polemix je mobilna aplikacija u kojoj korisnici mogu da snime video snimke do 30 sekundi o najrazličitijim temama kao što su međunarodni odnosi, feminizam i fudbal. Video snimci su raspoređeni u različite teme, a možete snimiti video koji će biti za ili protiv određene teme. Ako sada instalirate aplikaciju videćete teme poput “Da li treba povećati minimalnu platu u SAD?”, “Da li treba zabraniti doping u sportu?” i “Da li Instagram doprinosi objektifikaciji žena?”. Koncept je jednostavan, imate do 30 sekundi da obrazložite svoj stav, a drugi korisnici mogu da vas podrže ukoliko ste ih ubedili. Ne morate nikoga da zapratite i svaki korisnik dobija isti sadržaj.

Aplikacija je i dalje u ranim fazama nastajanja, ali su trenutno korisnici uglavnom mladi koji se bave kompetitivnom debatom širom sveta, ali sve je veći broj korisnika iz medija, politike i diplomatije. Ukratko, ljudi koji su željni sočne rasprave. Jedan od njih je i Hariš Nataradžan (33), verovatno najuspešniji debater na svetu, a ujedno i saradnik i korisnik ove aplikacije. Pored brojnih osvojenih debatnih titula i prestižnih diploma sa Oksforda i Kembridža, njegovo ime će zasigurno ostati upamćeno zato što je on i prvi čovek koji je ikada debatovao protiv mašine sa veštačkom inteligencijom (da, pobedio je i tu!). Hariš je u razgovoru za Talas nedavno podelio svoju motivaciju za učešće u nastanku aplikacije Polemix, kao i svoje viđenje njenog značaja.

“Polemix je osnovao Ian Selecki, nekadašnji pisac govora argentinskog predsednika Maurisia Makria. Upravni odbor Polemix-a uključuje i Stivena Dunbar-Džonsona, međunarodnog predsednika lista New York Times, kao i Ismaela Emeliena, nekadašnjeg glavnog savetnika predsednik Emanuela Makrona”, navodi on.

Zašto bi se ovako ozbiljni ljudi udružili i osnovali društvenu mrežu? Hariš navodi da je Polemix nastao kao odgovor na dva aktuelna problema. “Prvi se odnosi na stavove sa kojima se susrećemo. Društvene mreže su postale glavni izvor vesti, a na osnovu svog dizajna imaju sklonost da prioritizuju sadržaj sa kojim smo već saglasni. Ovo je delom zbog toga što korisnik uređuje svoj feed i bira prijatalje, dok je strategija društvenih mreža zadržavanje vaše pažnje. Ograničavanje vidljivost drugih mišljenja ima veliki uticaj na to kako i šta mislimo. Na društvenim mrežama retko kada moramo da opravdamo svoja uverenja zato što ih naš krug deli, a ne moramo ni da razmišljamo zašto neko drugi ne misli isto kao i mi”, zaključuje Hariš. Ova poenta postaje još jača ukoliko se setimo koliko smo često iznenađeni rezultatima izbora, jer mi “ne znamo nikog ko je tako glasao”. Problem koji je izneo Hariš već neko vreme okupira i istraživače/akademike koji su ovu pojavu definisali kao “mehure na društvenim mrežama” (social media bubbles). Svako vidi svoje ideološko dvorište i saborce, ali ništa dalje od toga.

Drugi problem koji je Hariš ističe je sam način na koji se danas raspravljamo sa ljudima na internetu. “Retko ćete pročitati da se ljudi raspravljaju sa poštovanjem. Ovo je delimično posledica toga što smo okruženi onima koji su sa nama saglasni. Kada smo naučeni na istoumlje, a neko nam se protivi povodom nekog važnog pitanja ta druga osoba je ili neznalica ili nemoralna. Na to utiče i struktura nagrađivanja na društvenim mrežama – kratak i zao komentar će nam pridobiti mnogo više reakcija nego dobro promišljen odgovor”, zaključuje on. Ukoliko vam je poznat pozitivni udarac endorfina nakon što odgovorimo na tuđi tvit uz naročito sarkastičan ili snishodljiv komentar onda znate o čemu Hariš govori. Čak i kad uđemo u raspravu sa ljudima na Tviteru mi suštinski uglavnom ne želimo da razmenimo mišljenja o važnom pitanju i dođemo do “objektivne istine”. Želimo da pokažemo svoj intelekt, visprenost, načitanost ili ideološku čistotu. Simple as that. 

Kako Polemix rešava problem đubreta u internet raspravama? “Verujemo da ljudi žele da čuju promišljene argumente sa kojima se neće saglasiti. Možda im to neće promeniti mišljenje, ali će makar moći da čuju različite stavove. Ponekada se nećete složiti, ali ćete sa poštovanjem zaključiti da je argument dobro iznesen, čak iako niste saglasni sa njim. Imaćete interakciju sa ljudima širom sveta kao ni na jednoj drugoj platformi, možda ćete se slagati sa nekim povodom jedne teme o sportu, dok će vam se mišljenja o politici jako razilaziti”, navodi Hariš. Prednost sadržaja koji nudi Polemix je i to što će agresivni i radikalni stavovi (koji uglavnom dobiju mnogo pažnje na društvenim mrežama), dobiti manje podrške od ljudi koji misle drugačije, pa će takav sadržaj i videti manje ljudi. Hariš priznaje da je format inspirisan TikTokom, popularnom video aplikacijom, kako bi sadržaj bio pristupačan i zanimlijv svima, ali da nije nužno da svaki korisnik snima i postavlja svoje stavove. “Polemix je i mesto gde samo možeš da slušaš različite argumente sa različitim perspektivama, o temama za koje imaš jake stavove, koje će te nekada samo interesovati, nekada ćeš i otkriti nešto novo, pa se nadamo da je to biti korisno za sve”, poručuje Hariš.

Polemix uzima ono što je najbolje od kompetitivne debate, a to je potreba da logično i razumno objasnite svoj stav, ali platforma nikako nije samo za debatere. Svi imamo stavove i svi smo sposobni da ih izrazimo, podseća Hariš. Polemix nije za svakoga, ali jeste za one koji žele da saslušaju. Možda je upravo ta želja ono što nam je danas potrebno.

Članak je prenet sa portala Talas.

Članak je prenet sa portala Talas.

Click