Budućnost protesta: „svi k’o jedan“ ili „piši propalo“

17. July 2020.
Ako će građanisti da se gade onog ko skandira „Ne damo Kosovo!“ ili ovi drugi da se gade onog ko se zalaže za vladavinu prava, lepo odmah možemo da „pišemo propalo“

Boban Stojanović, Politikolog, doktorand na Fakultetu političkih nauka

Dobar dan građani,

Pomoz’ Bog braćo Srbi,

U kojoj god grupi da se pronalazite, ovaj tekst jeste namenjen vama i tiče se protesta u Srbiji. Nije namenjen samo onima koji podržavaju ovu i ovakvu vlast. Za ostale jeste. Za levičare, za socijaliste, za socijaldemokrate, za liberale, za patriote, za konzervativce, za demohrišćane, za nacionaliste, za desničare, za sve građane ili za ceo narod. Ako nastavljate da čitate – u jednom smo saglasni – u Srbiji nešto ne funkcioniše. Vodi je autoritarni lider koji nam je ukinuo sve slobode i sva prava i koji se nije libio da u utorak, a posebno u sredu, bukvalno „udari“ svom silom – leve ili desne, pacifiste ili nasilnike, „ekstremiste“ sa jedne ili druge strane.

Očekivani protesti!

Da, svašta smo preživeli i prećutali prethodnih godina. I da, dopustili smo mnogo toga. Međutim, svako je mogao da zna da će gnev početi na uši da nam izbija sa najavom novog policijskog časa. Baš svima onima koji su nastavili da čitaju ovaj tekst nakon uvoda. Ta najava je bila okidač svega onoga što se taloži u nama svih ovih godina, a samo je dodatno podgrejano ovom igrom sa zdravljem građana da bi se išlo na izbore i atmosfera predstavila kao da je sve normalno uz skrivanje i krivotvorenje podataka, a svašta smo svi zajedno preživeli u martu i aprilu.

Već dugo nas muči okrutnost vlasti, siromaštvo, beda, ukidanje slobode govora, maltretiranje na poslu, ucenjivanje, izdaja Kosova, međunarodna potlačenost i zavisnost… Elem, jednu stvar nam je Vučić posebno podario – mi nemamo gde ni kako da se sukobljavamo oko politike i političkih razlika. Protesti koji su počeli u utorak su bili početak nove političke borbe i političkih dilema, ovog puta na ulici. Kada nemate institucije i procedure kojima će se kanalisati i usmeravati političke razlike i voditi debate, onda se one odvijaju upravo tu – na ulici. Odmah ću naglasiti jednu izuzetno važnu činjenicu: za svaku modricu, kap krvi, svako povraćanje zbog suzavca, svaki prelom i svaku osobu koja se na protestima možda zarazi koronom, odgovoran je samo jedan čovek – Aleksandar Vučić. Isti onaj koji nas je doveo do ulice, ukinuvši nam prethodno sve druge arene političke borbe i slobode i prava za učešće u istoj. Zato su svi i bili na ulici prethodnih dana.

Šta se dešava na protestima?

Sve je manje i manje ljudi. Prva dva dana su se okupili svi – kako oni se doživljavaju kao građani, tako i oni koji se doživljavaju kao narod. Malo se dešavalo nasilje, malo se sedelo. Šta smo mi onda uradili? Podelili se na dva dela: jedan koji optužuju druge da su nasilnici i huligani i drugi koji optužuju prve da su „gradžanisti“ koji ne žele i ne mogu ništa da promene. Jedni neće na proteste sa onima kojima Vučić smeta zbog izdaje Kosova, drugi neće sa prvima koji su tu iz svojih vrednosnih razloga.

Ne znam kako bih vam rekao – ali nema očuvanja Kosova bez slobode medija, demokratije i posebno vladavine prava, ali nema ni istinske slobode bez prava da se bori za očuvanje dela svoje teritorije. Ako mene pitate – nema legitimnijeg razloga za demonstracije, nego u slučaju odbrane slobode ili očuvanja dela teritorije. Zaista ne razumem kako bilo ko misli da jedno isključuje drugo? Uz to, stalno zaboravljate ko je suštinski odgovoran zašto ste uopšte u situaciji da izlazite na proteste. Da razjasnimo, dakle, još nešto – niko nema tapiju na ove proteste! Oni su zaista počeli spontano. Na njih je, svako iz svojih razloga, došao da ostavi trag pobune i digne glas.

Metode protesta i ko za koga radi?

Sad stižemo do svima omiljenih metoda protesta. Mirno ili nasilno? Sada će i mnogi progunđati kako su svi nasilnici „ubačeni Vučićevci“. Vrlo je verovatno da je Vučić imao svoje ljude na protestu, ali hajde shvatite da ima nezadovoljnih ljudi koji su za nasilne metode, a koji ne rade za vlast. Oni koji smatraju da se mirnim protestima ništa neće rešiti, posebno mladi koji su spremni da se „pobiju“ sa policijom ako misle da će to autokratu pre skinuti sa vlasti ili su prosto dovoljno besni i nezadovoljni životom u ovakvoj državi. Pa koliko su se dugo čekali mladi da pokrenu promene? Možda je za neke mlade (a i starije) ovo bila metoda pokretanja promena. Naravno da ima onih koji će reći da nasilni protesti nisu njihov put, ali nije poenta da se međusobno svađaju dve strane Vučićevih protivnika, već da pronađu najmanji zajednički činilac koji će ih ujediniti. Ne znam za vas, ali sam ovih dana video da ima mnogo gnevnih ljudi koji smatraju da izazivanje tenzija može da uzdrma vlast i da neredi na ulicama mogu urušiti sliku „normalne države“ kakvom Srbiju žele da predstave.

Pa nisu svi koji su za radikalnije metode protesta njegovi i „službini“. Video sam na desetine ljudi i na stotine komentara onih koji su anti-Vučić nastrojeni, a koji smatraju da se sedeljkom neće ništa postići, te da se mora biti aktivniji u protestima – neposlušnost, neredi, provociranje policije. I nemojte molim vas o tome kako svi „sa bicepsima“ rade za Vučića. Otiđite u bilo koju teretanu – tamo treniraju normalni ljudi (samo izgledaju kao trokrilni ormari), sa normalnim poslovima, porodicama, uglavnom možda nezainteresovani za politiku. E sada je i njima prekipelo. Eno je kod mene u kraju puna teretana normalnih ljudi kojima je dosta smejanja u lice preko malih ekrana. I dobro je što se veliki broj ljudi probudio i pobunio – i oni koji su za nenasilne metode i oni koji su za ekstremnije metode borbe protiv Vučića. Činjenica da je onakvom policijskom silom i brutalnošću udario u prva dva dana, govori u prilog tome koliko mu ne odgovara da se svi skupe sa jednim ciljem. Da pred skupštinu dođu i desni i levi i nesvrstani i neodređeni, i „sedeljka“ i „baklja“ ekipe. Zato je on želeo da što pre razbije i uguši protest i nije birao sredstva za to.

Kako dalje?

Ni ja ne znam šta i kako dalje, ali u jedno sam siguran – mora se zajedno (još od starta protesta 1od5 miliona tvrdio sam da mora biti vrednosno neutralan). Ako će građanisti da se gade onog ko skandira „Ne damo Kosovo!“ ili ovi drugi da se gade onog ko se zalaže za vladavinu prava, lepo odmah možemo da „pišemo propalo“ i da gledamo Vučića i kako prodaje Kosovo i kako uništava poslednju česticu prava i slobode u Srbiji. Razmislite o tome, da li odvojeno može da se napravi promena? Uz sve čime se Vučić služi – vrlo teško.

Članak je prenet sa portala Talas.

Članak je prenet sa portala Talas.

Click