Žrtve osvetničke sajber-pornografije bez pravne zaštite: Uništavanje života klikom na tastaturi

3. December 2020.
Društvo najčešće žrtvu smatra krivom nakon javno prikazanih videa ili fotografija intimne sadržine. Objavljivanje ličnih snimaka kao vrsta digitalnog nasilja postaje sve uspešniji metod za zloupotrebe i ucene, a zakonodavstvo ne prepoznaje zločin
charles-deluvio-UuIHPyGjCAM-unsplash
Ilustracija. Foto: Charles Deluvio/Unsplash

Piše: Ivana Pejčić

Nekoliko klikova na tastaturi i objavljivanje nečije eksplicitne fotografije ili snimka dovoljno je da se uništiti nečiji život. Razvoj tehnologije i interneta uticao je da se nasilje, prevashodno prema ženama, adaptira tim okolnostima i preseli u digitalni svet. Mere ograničenja kretanja i strogi karantin u doba pandemije na globalnom nivou uticali su na povećanje digitalnog nasilja i osvetničke pornografije.

O “bumu” ove vrste digitalnog nasilja govori i podatak CNN-a da je u Velikoj Britaniji tokom “zatvaranja” došlo do povećanja broja slučajeva osvetničke pornografije za 22 odsto u poređenju s prethodnom godinom. Ujedno, prema navodima britanske organizacije Revenge Porn Helpline, broj ljudi koji se obraća za pomoć zbog zloupotrebe pornografskog sadržaja udvostručio se od kraja marta ove godine. Teške emotivne i materijalne okolnosti i izolacija doprinele su da se nasilje nad ženama poveća.

Da to nije slučaj samo u inostranstvu, pokazuje i objava građanke S. P., koja je septembra ove godine podelila svoju fotografiju na ličnom profilu na Fejsbuku i tom prilikom objasnila da je, kako sama kaže, “dozvolila sebi da veruje jednoj osobi i bude intimna s njim”. Dodala je da je bez njenog znanja i pristanka ta osoba snimila njihov intimni čin, da bi potom pretila da će snimke objaviti i poslati njoj važnim ljudima. Da to ne bi to uradio, zauzvrat je tražio novac. Ona je na tu ucenu odgovorila upravo ovim postom i time se suprotstavila ucenjivaču.

Ovo je jedan od retkih ovakvih slučajeva jer većina žena zbog straha od osude ne prijavljuje takve nasilnike. Društvo najčešće žrtvu smatra krivom nakon javno prikazanih videa ili fotografija intimne sadržine, a objavljivanje ličnih snimaka postaje sve uspešniji metod za zloupotrebe i ucene.

O ovoj vrsti digitalnog nasilja u prošlosti su govorile javne ličnosti poput voditeljke Suzane Mančić i pop pevačica Severine Vučković i Jelene Karleuše, ali i njih je većinski publika smatrala odgovorim za “filmovanje” scena iz spavaće sobe. Neretko je njihova trauma smatrana i delom šou-biznisa i namerne reklame.

UCENA: Osim što je veoma učestalo i rasprostranjeno, digitalno nasilje je, kako pokazuje analiza organizacije Atina objavljena prošlog meseca, postalo skoro neizostavan način prisile i instrument kojim se i nasilnici i trgovci ljudima služe kako bi ucenjivali žrtve i manipulisali njima.

Skoro trećina (30 odsto) žrtava trgovine ljudima vrbovana je preko interneta, jedan je od zaključaka dokumenta “Iza ekrana: Analiza zloupotreba žrtava trgovine ljudima u digitalnom okruženju”. Analiza je zasnovana na iskustvima 178 devojaka i žena koje su u periodu od 2015. do 2020. bile korisnice programa podrške i zaštite udruženja Atina i pokazuje korelaciju između trgovine ljudima i digitalnog zlostavljanja, te ukazuje na nove oblike trgovine ljudima. Utvrđeno je da su pre, za vreme i nakon izlaska iz situacije trgovine ljudima devojke i žene u velikoj meri bile izložene zloupotrebama u virtuelnom ambijentu. Tačnije, 42 odsto ispitanica pretrpelo je neki oblik digitalnog nasilja, kao što je sajber proganjanje, osvetničko objavljivanje eksplicitnog/pornografskog sadržaja, lažno predstavljanje itd. U slučaju 31 odsto njih takvi, relativno novi vidovi zloupotreba i zlostavljanja bili su korišćeni u svrhu vrbovanja ili eksploatacije, tj. direktno su povezani sa situacijom trgovine belim robljem.

Uostalom, pre dve godine u Petrovcu na Mlavi maloletnici N. B. (17) i N. M. (17) ucenjivanjem su prisilili maloletnu S. M. (15) na seksualne odnose s njima tako što su joj su pretili da će na društvenim mrežama objaviti snimak seksa s njenim bivšim momkom. Posledice osvetničke pornografije su pre svega ugrožavanje psihičkog i fizičkog zdravlja žrtve. Brojne žene koje su iskusile ovaj oblik nasilja žive sa osećanjima ugroženosti, straha, gađenja, odbojnosti, što u nekim slučajevima izaziva i suicidne misli ili činove. Posebno su ranjive mlade devojke.

U julskom istraživanju o digitalnom nasilju među mladima Autonomnog ženskog centra navodi se da je više od polovine srednjoškolki u Srbiji bilo izloženo onlajn komentarima seksualne sadržine, a gotovo svaka deseta doživela je da neko javno objavi njene fotografije ili video-sadržaje koje je toj osobi privatno poslala. Čini se da država i društvo ne čine dovoljno da se digitalno nasilje sankcioniše na pravi način, a nasilnik adekvatno kazni.

PRAVO: U našem zakonodavstvu nije definisano krivično delo “osvetničke pornografije” nego se ono obično podvodi pod krivična dela iznude i ucene – član 214 i član 215 Krivičnog zakona. Međutim, “osvetnička pornografija” može da se podvede i pod član 144 Neovlašćeno fotografisanje, član 145 Neovlašćeno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka, ukoliko je žrtva punoletna. Ako je žrtva maloletna, onda je reč o dečijoj pornografiji, koja je regulisana članom 185 KZ. U praksi je ove slučajeve digitalnog nasilja teško procesuirati, posebno je teško povezati da je onaj ko je, na primer, snimio scenu, to i objavio na internetu.

U sudskoj praksi Srbije primetno je i da se sve češće u slučajevima pojedinih vrsta digitalnog nasilja “koristi” krivično delo proganjanje iz člana 138a KZ, koje je uvedeno pre tri godine. Problem je što se za ovo delo goni po privatnoj tužbi, a ne po službenoj dužnosti. To znači da žrtva sama vodi postupak, a imajući u vidu stigmatizovanje žrtve osvetničke pornografije, jasno je da će većina odustati.

Zakonska nedorečenost ne postoji samo u Srbiji. Svuda u svetu otvorena su brojna pitanja o tome šta je sama definicija pornografski sadržaj, ali i o različitim vidovima digitalnog nasilja. U svakom slučaju, kriminalizacija ovog oblika nasilja dobar je korak u pravom smeru. Odgovor na ovu pojavu mora biti sveobuhvatan i uključiti nadležne institucije, školstvo, porodicu, društvo u celini kako bi se jasno razgraničilo ko je žrtva, a ko nasilnik. I da u skladu s novim zakonskim odredbama nasilnik i krivično odgovara za to što je u nekoliko klikova na tastaturi možda uništio nečiji život.

Pomoć Gugla

Ono što žrtvu svakako najviše pogađa jeste što kada se takva fotografija ili snimak jednom objave, zauvek ostaju u digitalnom svetu. Gugl pruža pomoć žrtvama u smislu da postoji jednostavna procedura uklanjanja linka sa sajta sa spornim slikama i snimcima iz rezultata pretrage. To, nažalost, znači da materijal uprkos svemu ostaje na sajtu gde je originalno postavljen, ali se do njega ne može doći pretragom na Guglu.

 

Vrste

Nasilje prema ženama u digitalnom okruženju ima različite oblike i obuhvata prakse poput proganjanja, (seksualnog) uznemiravanja, doksovanja, osvetničke pornografije. Osvetnička pornografija čini svako neovlašćeno snimanje (foto-aparatom ili kamerom), deljenje, kao i pretnje deljenja snimaka na kojima se osoba nalazi obnažena ili su seksualne prirode. Napretkom softvera za modifikaciju video-snimaka i fotografija, osvetnička pornografija sada uključuje i “lažnu pornografiju”, odnosno, pornografiju čiji su “učesnici” hiperrealne animacije u formi video i foto montaža nastalih korišćenjem različitih programa.

 

Istraživanja

Istraživanje koje je prošle godine sprovedeno na Novom Zelandu, u Australiji i UK ukazuje na opasan trend rasta osvetničke pornografije – dok je 2016. jedna od pet osoba doživela neku vrstu osvetničke pornografije, sada to iskustvo deli svaka treća osoba – više od trećine ispitanika/ca bilo je snimano ili fotografisano obnaženo i/ili tokom seksa bez svog znanja; skoro svaka peta je doživela pretnje da će snimci biti podeljeni bez dozvole, dok su za više od petine osoba koje su iskusile osvetničku pornografiju te pretnje i ostvarene.

 

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click