Plenkovićeva “veleizdaja”

Piše: Drago Hedl

Teško je reći kome će ovogodišnje obilježavanje vojno-redarstvene akcije “Oluja” u Kninu pasti teže: potpredsjedniku vlade Hrvatu Tomi Medvedu ili potpredsjedniku iste te vlade Srbinu Borisu Miloševiću. Ili je možda ipak najteže premijeru Andreju Plenkoviću, koga već optužuju za veleizdaju jer jednog svog potpredsjednika (Hrvata Medveda) šalje u Grubore, gdje su nakon “Oluje” pobijeni srpski civili, a drugog (Srbina Miloševića) u Knin, odakle su u strahu od “Oluje”, kao i iz cijele tadašnje Krajine, u nepreglednim kamionskim i traktorskim kolonama pobjegli deseci i deseci tisuća Srba. Pitamo se to dan prije događaja (u utorak, 4. kolovoza, kada nastaje ovaj tekst) obilježavanja “Oluje”, koja i danas, nakon četvrt stoljeća, predstavlja kamen smutnje ne samo između Hrvatske i Srbije već i između Hrvata i Srba, hrvatskih državljanina koji žive u Hrvatskoj.

KLIZAV TEREN

Andrej Plenković, koji je prije samo mjesec dana (5. srpnja) dobio parlamentarne izbore i u rekordnom roku (24. srpnja) uspio sastaviti novu vladu, odlučio se za politički klizak, ali važan i hrabar potez: obilježiti obljetnicu “Oluje” na način da taj događaj, ako već ne može bitno približiti stajališta, bar ne produbljuje postojeći jaz. Šalje svog ministra branitelja i potpredsjednika vlade da prvi put službeno, u ime države, u Gruborima oda priznaje srpskim žrtvama, starcima koje je pokosila hrvatska ruka i tako prizna ono što je u mnogim hrvatskim glavama i danas tvrda hereza: da su u i Hrvati u ratu kojeg zovu Domovinski činili ratne zločine.

U Grubore, dakle, ide potpredsjednik vlade Medved, čovjek koji je tijekom Domovinskog rata više puta ranjavan i u kojem mu je poginuo brat, a u Knin potpredsjednik Milošević, kome je u Domovinskom ratu od hrvatske ruke ubijena baka, bez obzira na to što mu je otac bio hrvatski branitelj. Taj scenarij, koji u sebi ima elemente antičke tragedije, osmislio je Andrej Plenković i to mu treba priznati, kao što treba biti pošten i priznati da se takvo što sasvim sigurno ne bi dogodilo da je na parlamentarnim izborima pobjedu odnio SDP jer se Davor Bernardić (koji bi u tom slučaju postao premijer) ne bi usudio povući takav potez. Jer, ako ljuta hrvatska desnica sada Plenkovića, kao izbornog pobjednika i predsjednika “stožerne hrvatske stranke” HDZ-a proziva za veleizdaju, što bi tek činili sirotom Bernardiću?! Možda bi na Markovu trgu, ispred sjedišta vlade u Banskim dvorima, niknuo braniteljski šator kao u vrijeme dok je predsjednik Vlade bio Zoran Milanović, a šef države Ivo Josipović. I stajao ondje sve dok “obojica ne bi pala” (ovaj put Bernardić i Milanović), što su, kao uvjet odlaska iz šatora nakon 555 dana prosvjeda, tada zahtijevali pobunjeni branitelji.

Ovakvog scenarija obilježavanja 25. obljetnice “Oluje” ne bi sasvim sigurno bilo ni da je na unutarstranačkim izborima u Hrvatskoj demokratskoj zajednici krajem zime umjesto Plenkovića pobijedila suprotna struja, koja je svoju ideologiju zasnivala na jeftinim floskulama o naciji, suverenitetu i patetičnom domoljublju. A Medved se u Gruborima ne bi našao (kao ni Boris Milošević u Kninu) da Plenković na parlamentarnima izborima nije osvojio tako uvjerljivu pobjedu, koja mu je omogućila da vladu sastavi s nacionalnim manjinama i još dvojicom umjerenih zastupnika, bez potrebe koaliranja sa desničarima iz Domovinskog pokreta Miroslava Škore.

Upravo je ekipa oko Miroslava Škore, lakoglazbenog pjevača i propalog kandidata za predsjednika Republike na izborima krajem prošle godine, najglasnija u kritikama Plenkovića zbog “izjednačavanja agresora i žrtve” u obilježavanju ovogodišnje obljetnice “Oluje”. Robert Pauletić, jedna od novokomponiranih ikona desnice, nesuđeni saborski zastupnik (unatoč tome što je dobio ogroman broj preferencijskih glasova) i bivši državni tajnik u Ministarstvu turizma, tako je – zamjerajući Plenkoviću što Medveda šalje u Grubore – u očaju zavapio da se “agresorskoj strani daje ljudski pečat, pobuđuje sućut, otupljuje oštrica agresorske krivnje, a usput na našu slavnu ‘Oluju’ baca tamno svjetlo”. Pauletić se, uz to, zgraža i nad vlastitim zaključkom kako “jedan ubijeni sa strane napadača na Hrvatsku dobiva isti medijski prostor kao tisuću naših civilnih žrtava iz Vukovara, Škabrnje”.

SPORNE MAJICE

Još oštriji u osudi Plenkovića bio je jedan od najvećih akvizicija Domovinskog pokreta gradonačelnik Vukovara i bivši član HDZ-a Ivan Penava, koji je u gradu na čijem je čelu bacio na pod gradske vijećnice Statut Grada Vukovara na ćirilici, gazeći tako jedno od temeljnih prava manjina da se služe svojim pismom i jezikom. Penava je premijera Andreja Plenkovića i, kako kaže, “Vladu HDZ-a i SDSS-a” optužio za izdaju nacionalnih interesa zbog “izjednačavanja ‘Oluje’ i zločina nad srpskim civilima u Gruborima”.

“Svaka žrtva je žrtva i zaslužuje pijetet”, pomirljivo započinje Penava, a onda nastavlja u njemu svojstvenom kreščendu: “Međutim, s obzirom na sramotni dogovor osovine SDSS–HDZ i Plenković–Pupovac, koji je doveo do sramotne trgovine, smatram da je riječ o izdaji nacionalnih interesa i izdaji povjerenja hrvatskog naroda, čak i birača koji su dali povjerenje netom izabranoj vladi.” Penava zaključuje kako je “koalicija HDZ-a i SDSS-a stavila u istu ravan pobjedničku akciju Hrvatske vojske s jednim bezumnim činom u kojem je ubijeno pet nevinih staraca”.

Naravno da sve neće ići baš glatko i da se ljuta desnica nije pobrinula da sve ostane samo na verbalnim osudama Plenkovićeve “nacionalne izdaje” u režiji “koalicije HDZ i SDSS-a Milorada Pupovca”. Kako bi prkosili premijeru Plenkoviću, ali osobito predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću i zasjenili namjeru da ovogodišnja obljetnica “Oluje” protekne u znaku pomirbe i stvaranja zajedničke budućnosti hrvatskog i srpskog naroda, dio branitelja u Knin će doći u crnim majicama i sa grbom HOS-a, na kojem i je i ustaški pozdrav “Za dom spremni”. Upravo zbog osoba u takvim majicama, predsjednik Republike Zoran Milanović napustio je obilježavanje vojne akcije “Bljesak” u svibnju ove godine u Okučanima.

Milanović je kasnije upozorio da takve majice ne želi vidjeti u Kninu, pa je Ministarstvo hrvatskih branitelja osiguralo prigodne majica sa amblemom vojno-redarstvene akcije “Oluja”, a sve “u cilju zajedništva i prepoznatljivosti na svečanosti”, pa su sudionicima predložili da ih odjenu za tu prigodu. No, očito je da će takvo uniformno odijevanje biti narušeno drugačijim majicama, s obzirom na to da oni, uvijek “za dom spremni”, koji ih namjeravaju nositi u Kninu, s prijezirom odbacuju dress code organizatora.

Dan prije obilježavanja “Oluje”, kada nastaje ovaj tekst, teško je prognozirati kako će sve završiti, no Plenkovićeva (i Milanovićeva) namjera da na jednom teškom ispitu pokušaju relaksirati godinama zabetonirane hrvatsko-srpske odnose, ponajviše zbog stava prema “Oluji”, zaslužuje pohvale. Ne treba se, naravno, nadati ni da će, čak prođe li sve u najboljem redu, iza toga već sljedećeg dana biti zatrpani rovovi i porušene utvrde nesnošljivosti, no značajan korak u tom pravcu bit će učinjen. A da bi oluja za obje strane postala lahor, trebat će još puno vremena.

Tekst je prenet iz magazina Novi magazin.