Pet minuta sa Lukom Trgovčevićem

3. March 2021.
Preponaš na 60 metara Luka Trgovčević predstavljaće Srbiju u trci na dvoranskom prvenstvu Evrope, koje će se održati u periodu od 5. do 7. marta u Torunu (Poljska). Na Atletskom mitingu u italijanskoj Ankoni u januaru ispunio je normu za prvenstvo i time obezbedio učešće. Luka Trgovčević je rođen i odrastao u Italiji, tamo živi, ali odlučio je da nastupa za Srbiju, koju doživljava kao svoju domovinu. O učešću na Evropskom prvenstvu u atletici, očekivanjima i ciljevima, reprezentativnom izazovu i uticaju pandemije izazvane koronavirusom na sportski život, ovaj talentovani atletičar govori za Novi magazin. Prvo pitanje za nedovoljno upućenu publiku jeste o njegovoj dosadašnjoj karijeri. “Dva puta sam osvojio bronzanu medalju na državnom prvenstvu Italije, na otvorenom i u dvorani, i tri puta sam bio šampion na prvenstvu Srbije. Na Balkanijadi pre dve godine (2019) bio sam drugi”, kaže Luka Trgovčević.
Luka-Trgovčević-1024x648

*Obezbedili ste učešće na Evropskom prvenstvu u Poljskoj. Koja su vaša očekivanja na ovom prestižnom takmičenju?

Očekujem da stignem do polufinala. Takođe, voleo bih i da istrčim lični rekord koji je trenutno 7,84 sekunde. Želim da poboljšam rezultat bar na 7,80, i mislim da to mogu da postignem. Pre dve godine učestvovao sam na Evropskom prvenstvu u Glazgovu. Tada nisam bio u dobroj formi, istrčao sam stazu za 8,00.

 

*Računate li ipak i sebe u one koji mogu da osvoje medalju?

To je teško. Jaka je konkurencija. U svakom slučaju, potrudiću se i pokušaću da dođem do medalje. Bacač kugle Armin Sinančević je u odličnoj formi i verujem da ima šanse da osvoji medalju.

 

*U poslednjem trenutku smo čuli da Ivana Španović neće učestvovati na Evropskom prvenstvu zbog povrede. Kako to komentarišete?

Na veliku žalost, ona neće moći da brani titulu koju je osvojila u Glazgovu pre dve godine. Ali iako na ovo Evropsko prvenstvo idemo bez kapitena, daćemo svi sve od sebe da se vratimo s nekom medaljom. Normu za Evropsko prvenstvo ispunilo je 12 atletičara Srbije, ali će zbog povreda učestvovati devet. Mislim da sportska javnost može da očekuje da se vratimo iz Poljske bar sa jednom ili dve medalje.

 

*Koliko su uspesi Ivane Španović doprineli tome da atletika postane popularnija u Srbiji? I treba li nam veći broj atletičara poput nje?

Za veću popularizaciju atletike u Srbiji treba i veći broj atletičara uspešnih poput Ivane Španović. Španović je vrhunska atletičarka i značajno je doprinela popularizaciji atletike. Na njenom primeru se vidi koliko je teško biti i ostati najbolji i da povrede mogu da ugroze dugogodišnji napor.

 

*Rođeni ste i odrasli u Italiji. Koji je bio vaš motiv da postanete član srpske reprezentacije?

Uvek sam razmišljao o toj opciji. Imao sam i ranije dilemu da li da trčim za srpski ili italijanski klub. U Italiji sam osvojio dve seniorske bronzane medalje na italijanskom državnom prvenstvu, pa sam nakon toga odlučio da se oprobam i na međunarodnim takmičenjima. Takvu priliku pružila mi je Srbija.

 

*Šta znači za vas nošenje srpskog dresa?

Mnogo, ponosan sam na dres koji nosim. Uvek volim da naglasim i u Italiji da sam i Italijan i Srbin jer mi je majka iz Rima, a otac iz Beograda. Smatram, međutim, da je jedino bitan odnos atletičara kao građanina prema zemlji u kojoj živi, kao i prema zemlji čiji grb nosi na dresu, a nebitno je etničko poreklo i bilo šta drugo.

 

*Pošto ste upoznati sa situacijom u atletici u Srbiji i u Italiji, možete li da nam kažete koja je razlika? 

U Italiji su uslovi za trening bolji. Ima više prostora za treniranje, stadiona, trenera i novca, ali je i tamo podrška atletici znatno slabija od one u nekim drugim evropskim i prekookeanskim zemljama. Ali vidim da se i u Srbiji pozitivno menjaju stvari i da atletika dobija na popularnosti. Srpski Atletski savez se trudi da nam obezbedi bolje uslove, ali ni on nema dovoljnu podršku u finansijskom smislu. Racionalna država bi ulaganjem u atletiku, u kojoj svako dete ili odrasla osoba može da pronađe sebe, tj. disciplinu koja odgovara njegovoj psihofizičkoj konstituciji, trošila nešto više sredstava za sport i omladinu, ali bi, sa druge strane, imala dugoročne uštede u sektoru zdravlja i druge pozitivne socijalne efekte. Dakle, situacija nije idealna. Nema dovoljno staza i dvorana, malobrojni su treneri, podrška društva i medija je nedovoljna. Ja ne primam nikakvu stipendiju, kao i neki drugi atletičari, posebno oni u mlađim kategorijama. Da nisam zaljubljen u atletiku i da nisam imao i ekonomsku podršku porodice, uopšte ne bih mogao da se bavim atletikom na ovom nivou.

 

*Kako je covid-19 uticao na vaš sportski život, pošto živite u Italiji?

Dobio sam potvrdu da i tokom “zatvaranja” može da se trenira. Od dva meseca, koliko je trajao lockdawn u Italiji, samo mesec dana nisam vežbao na stadionu. Tada sam se snalazio i vežbao i na terasi i na biciklističkoj stazi u blizini mesta gde stanujem. Nakon što sam dobio odobrenje da mogu da nastavim s treninzima na stadionu, brzo sam se vratio na teren i u formu. To se pokazalo tako što sam u godini covida, već početkom jula 2020, istrčao lični rekord na 110m s preponama.

 

*Kako izgleda jedan vaš sportski dan?

Ustajem u osam ujutru, zatim doručkujem i nakon toga idem na trening. Dužina treninga je od dva do tri sata. Vraćam se kući, ručam i onda počinje moj radni dan koji traje do 21. Uspeo sam da uskladim treninge i posao.

 

*Koji su vaši ciljevi kad je reč o atletici?

Voleo bih da nastupim i na Evropskom prvenstvu na otvorenom. Prošle godine je to prvenstvo trebalo da se održi u Parizu, bio sam blizu da ispunim normu, ali na kraju je prvenstvo otkazano zbog covida. Nadam se da ću sledeće godine učestvovati i na prvenstvu Evrope na otvorenom.

 

*A Olimpijada?

Voleo bih da učestvujem na Olimpijadi, ali norme su visoke i teško je izboriti se za učešće.

U svakom slučaju, nastaviću sa intenzivnim treninzima i videćemo hoću li uspeti da se izborim za učešće. Potrudiću se.

 

*Poznato vam je da je i za vašu sportsku karijeru moguć loš rasplet, posebno što se za vašu disciplinu zahtevaju posebne atletske sposobnosti. Koliko se trudite da živite i život van sporta, uključujući školovanje, karijeru…

Navikao sam na pun radni dan jer se atletikom bavim od ranog detinjstva. Diplomirao sam sociologiju i komunikacije na Fakultetu za političke nauke u Rimu, na smeru Mediji i komunikacije, sa završnim radom na temu “Italijanski mediji o ratu na prostoru bivše Jugoslavije 1992-1995”. Sada mi je ostao samo jedan ispit na master studijama. Pre godinu dana počeo sam da radim u jednoj firmi sa skraćenim radnim vremenom. Voleo bih da se u budućnosti bavim marketingom u sportu i nadam se da ću u tome uspeti.

 

*Od stare Grčke atletika je kraljica sportova. Neki njeni asovi su među zvezdama, ali daleko su od tržišne vrednosti fudbalera, tenisera, golfera, pa čak i košarkaša. Zašto?

Iako je kraljica, atletika nema kraljevski status. Atletika nije toliko popularna jer je individualni sport. A do dobrih rezultata u atletici teško se stiže. Potrebne su godine treninga, vođenje računa o ishrani i zdravom životu, disciplina i individualni rad. Sa malo više podrške države i atletika bi mogla da postane zastupljenija u školama, otkrili bi se mnogi talenti, budući asovi, a atletska edukacija već u tim uzrastima dovela bi do popularizacije atletike i bolje ekonomske podrške talentovanim atletičarima, a to je preduslov za medalje na međunarodnim takmičenjima.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click