Na mom radaru: Dragan Đorđević

3. March 2021.
Dragan Đorđević je više od dve decenije aktivista za ljudska prava u Odboru za ljudska prava Niš i Mreži odbora za ljudska prava u Srbiji CHRIS. Jedan je od osnivača Medija Centra Niš i Nacionalne koalicije za decentralizaciju, od 2005. lokalni koordinator Filmskog festivala Slobodna zona u Nišu, a od 2015. je član Komisije za žalbe Saveta za štampu.
dragan djordjevic
Dragan Đorđević; foto: cins.org.rs

BEZOČNOST

Početkom februara desila se tragedija u kojoj je život izgubio jedan dečak. Neki mediji su, kao i ranije, bili spremni kao “zapeta puška” da do najsitnijih detalja informišu javnost. Pa zar nije ključna uloga medija da pravovremeno, istinito i objektivno izveste javnost o svim temama od javnog interesa, i šta je tu sporno? Ne bi bilo ništa sporno da ti mediji nisu besramno i višestruko prekršili Kodeks novinara Srbije i krenuli u trku ko će novim informacijama “odneti pobedu”, podići lestvicu i postaviti novi standard konkurenciji. Nije dovoljno da “krvavi” prilog obavezno ide prvi, neophodno je sve te potresne detalje saopštiti natenane, bez obzira na cenu. Cena nije važna jer je u svakom slučaju plaćaju građani. Komisija za žalbe Saveta za štampu je na sednici 25. februara jednoglasno odlučila da je prilikom izveštavanja o tragediji u Pančevu, kada se dečak utopio u Tamišu, osam medija prekršilo više odredbi Kodeksa; skoro 30 tekstova u kojima je i grubo narušeno dostojanstvo žrtve i porodice.

DEZORIJENTISANJE

A medija nikad više, nikada više i para za finansiranje javnog informisanja, tako da samo zlonamerni mogu da kažu da su mediji u Srbiji u nezavidnoj situaciji, da su medijske slobode ugrožene i da ne postoji medijski pluralizam. Kako ugrožene kad svako može da piše o čemu god želi i na način na koji poželi! A u toj narastajućoj medijskoj industriji sve je veći broj onih koji građane zatrpavaju poluinformacijama i dezinformacijama, koje pre svega imaju za cilj da ih dezorijentišu i, još važnije, usmere njihovu pažnju u drugom pravcu, u krajnjem da dezintegrišu svaku javnu debatu o ključnim temama. Ne, nije bitna cena, važno je da mehanizam funkcioniše bez prekida i to veoma uspešno; 3D informisanje – dezinformiši, dezorijentiši i dezintegriši.

CENA

Tu cenu, a i mnoge druge “troškove ili cehove” ovakvog informisanja, plaćaju građani, a da toga nisu ni svesni. Mediji koji najčešće krše Kodeks iz godine u godinu dobijaju sve više novca iz budžeta, novca građana, o kojima brinu po principu “kad nema prilike, stvori je”, “izveštavaće” ne obazirući se na etičke i profesionalne standarde. Šta im teško! I sve se više novca iz budžeta gradova i opština kroz konkursno sufinansiranje medijskih sadržaja od javnog interesa svake godine prelije na račune upravo tih medija. Zar ne treba svi ravnomerno da doprinesemo kvalitetu javnog informisanja i razvoju medijskog pluralizma? Decentralizacija u punom kapacitetu, možda je samo smer malko upitan, ali ko će sad o tome da pokreće debatu, ko će građane, od kojih većina gotovo ništa ne zna o ovom mehanizmu sufinansiranja – koji propisuje da mediji koji krše Kodeks ne dobijaju novac iz budžeta – uključi u ovaj proces. Za početak makar da ih pita. Ko će da ih pita kad ima mnogo važnijih tema. Kojih? Kako kojih, pa čitaš li novine? A o informativnoj anesteziji na lokalnom nivou finansiranoj novcem građana… nekom drugom prilikom.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click