Carigrad (5): Bogorodičin hram u Zlatnom rogu

24. July 2020.
U današnju crkvu Vlahernu u zaleđu zaliva Zlatni rog stigli smo jednog vlažnog carigradskog jutra, kroz izmaglicu čestih kiša u nekadašnjoj prestonici Vizantijskog i Osmanskog carstva.
3201-3-678x382.jpg
Foto. Wikimedia

Novu Vlahernu, čiji naziv na turskom jeziku Ajazma Kilise označava Crkvu nad svetim izvorom, 1867. sagradio je grčki Ceh krznara, kožara i obućara na mestu nekadašnjeg najvećeg vizantijskog Bogodičinog hrama u Carigradu.

U njoj, kraj oltarske pregrade i danas teče čudotvorna voda. Ko ima sreće da Vlahernu vidi u pratnji sveštenika i bogoslova i čuje pod njenin krovom Bogorodičin akatist iz 8. veka „Izabranoj vojvotkinji“ i stoleće stariji Božićni kondak „Djeva dnes“ jednog od najvećih vizantijskihh himnografa Romana Meloda – nastavak obe molitve vezan je za Vlahernu – osetiće neprolazni duh ove crkve.

Nju su sredinom 5. veka sagradili carica Pulherija i njen suprug car Markilijan u istomenom carigradskom kvartu, a ubrzo kao dodatak crkvi nikla je prva od carskih palata u ovom delu grada.

Središnji deo crkve bio je paraklis u kome je čuvana riza – Maforion Presvete Bogorodice, koji su car Lav Prvi, carica Verina i patrijarh carigradski Genadije 473. doneli iz Svete Zemlje.

Pravoslavni svet koji vreme računa po julijanskom kalendaru 15/2. jula proslavio je praznik posvećen polaganju Bogorodičine rize u Vlaherni, što je samo jedan od događaja vezan za Presvetu Bogorodicu i njena mnogobrojna čudesa koja su se dogodila u ovom hramu i imaju svoj datum u crkvenoj godini.

Car Justin Prvi u 6. veku je uz ovaj paraklis sagradio trobrodnu baziliku koju su kasnije obnavljali njegovi naslednici na vizantijskom prestolu Justinijan Prvi i Justin Drugi.

U 8. i 9. veku Vlaherna je bila centralni svedok ikonoborstva.

U njoj je održana poslednja sednica Ikonoboračkog sabora, posle koje je car Konstantin Peti Kotronim krenuo u rat protiv ikona i ikonopoštovanja, u kome su stradali u mozaici ove crkve posveće Bogorodici, zaštitnici Carigrada.

Ona je bila i mesto na kome je 843. svečano proslavljeno ponovno uspostavljenje poštovanja ikona, a uspomena na taj događaj od tad se obeležava prve nedelje Vaskršnjeg posta kao Nedelja pravoslavlja.

Vlaherna je u vizantijsko doba više puta obnavljana jer je često stradala u požarima, a 1204. bila je žrtva i pljačke krstaša. Tokom latinske okupacije bila i rezidencija poslednjeg latinskog upravnika Carigrada.

Među vladarima koji su doprineli njenom ukrašavanju u 11. veku bio je i car Roman Treći Argir, prvi muž carice Zoje, čije uklanjanje sa mozaika u Svetoj Sofiji posle njenog drugog proglašenja za džamiju sad traže pojedini visoko moralni turski intelektualci.

U vizantijskoj Vlaherni čuvane su mošti svetog velikomučenika Teodora Stratilata, 1285. tu je održan sabor koji je poništio Lionski ugovor o ujedinjenju istočne i zapadne crkve, krunisani su carevi i venčavani članovi carske porodice, živeli svetitelji poput svetog Maksima Kavsokalivita, njene ikone čuvale su Carigrad u razim opsadama varvara, a za jednu od njih veruje se da se danas nalazi u Tretjakovskoj galeriji u Moskvi…

Stradanje celog vizantijskog kompeksa Vlaherne u požaru 1434. oplakao je u svom „Ridanju“ mitropolit kijevski Isidor. Nije obnavljana do 19. veka, a 1964. njene zidove je oslikao poznati slikar Kovas.

Članak je prenet sa portala Danas.

Članak je prenet sa portala Danas.

Click