Šta fali Bajazi?

13. November 2019.
U "Utisku" sam saznala da je Teodorović targetirao Bajagu rečima "Nemoj posle da si samo radio svoj posao", povodom toga što je muzičar svirao na nekoj paradržavnoj priredbi. Drugi bejbi bumer u studiju, penzionisani profesor Biro, uporedio je Bajagu sa Ajhmanom. Olja Bećković je tvrdila da Basara ne bi izdao knjigu u Srbiji da nije kritičan prema opoziciji, na šta sam Basara, koji je jedan od retkih velikih književnika koji nikada nije bolovao od uobraženog uvažavanja sebe, samo što nije pao sa stolice od zaprepaščenja.
biljana-srbljanovic

Piše Biljana Srbljanović

Kao prvo – ništa. Kao drugo, ne da mu ne fali ništa, nego ne razumem odakle ljudima ne pravo, nego samo pomisao da Bajagu propituju, da ga targetiraju po mrežama i da mu implicitno najavljuju nekakvu odmazdu, kao Teodorović, svojim ružnim i neprimerenim tvitom. Za one koji ne znaju o čemu pričam, nisam znala ni ja, jer, da mi nema “Utiska nedelje”, nikad ne bih čula ni šta priča Vučić, ni kakvo zlo se valja s programa Studija B, ni šta nova bejbi bumer generacija opozicionara daje sebi za pravo, pod izgovorom da su protiv tog i takvog Vučića. U “Utisku” sam saznala da je Teodorović targetirao Bajagu rečima “Nemoj posle da si samo radio svoj posao”, povodom toga što je muzičar svirao na nekoj paradržavnoj priredbi. Drugi bejbi bumer u studiju, penzionisani profesor Biro, uporedio je Bajagu sa Ajhmanom. Olja Bećković je tvrdila da Basara ne bi izdao knjigu u Srbiji da nije kritičan prema opoziciji, na šta sam Basara, koji je jedan od retkih velikih književnika koji nikada nije bolovao od uobraženog uvažavanja sebe, samo što nije pao sa stolice od zaprepaščenja. Ok, sve se slažemo. Nepodnošljiva je količina ja bih rekla nezakonite propagande, vlast je zaposela sve televizije i udara iz svog oružja, posebno je alarmantno stanje na RTS-u i Studiju B. Pink i Djukina opskurna televizija me ne zanimaju, ali da slušam sa nekadašnjeg TV servisa Skupštine grada o “fašističkim falangama” i slične bljuvotine i da RTS ne dopušta opoziciji da gostuje stalno i nesmetano, to je bukvalno nedopustivo.
Oko toga nema spora i to mora biti glavna tema svih političkih razgovora.

Ali da se političko promišljanje, pa čak i angažman, svodi na to – ako nisi za nas, onda si za Vučića, za mene je bezobrazno. Da, Basara bi izdao knjigu gde oće i kakvu god hoće i to ne u sopstvenom privatnom aranžmanu, kako smatra Olja Bećković, nego u svakoj izdavačkoj kući jer može da bira. Da, Bajaga bi svirao bukvalno gde i kako hoće, i stvarno je  nemoguće da neko ozbiljno misli suprotno. Da idem dalje: zar nije činjenica da Kokan režira u Narodnom pozorištu, i zar nije činjenica da Goran Marković ima novu seriju baš na RTS-u, zar nije činjenica da čak i Sergej igra u programima te iste televizije u koju ga ne puštaju da iznosi politički program? Pa kako onda Basara mora da kritikuje Jeremića, da bi mu štampali knjigu? Kako je Bajaga Ajhman jer nastupa, bukvalno ni ne znam gde tačno? A zašto onda nisu Kokan ili Goran isto neki kolaboranti?

Ta tema, koja je jako ozbiljna, koja je do te mere krizna da imamo ovu strašnu podelu u društvu koju ne znam kako ćemo i da li ćemo ikada zalečiti, zaslužuje mnogo ozbiljniji pristup od sporadičnog zapišavanja po tvitovima koji ništa ne koštaju, a donose slavu i opijenost u sigurnosti penzije. Otvaranje pre svega RTS-a, Studija B i ostalih televizija za sve važne učesnike političkog diskursa u zemlji mora biti uslov svih uslova uz pravnu obavezu da više niko nikad nema pravo da prisvoji medijski prostor na ovakav način i to je ono što je bitno. Istovremeno je nedopustivo da neko, ko je, kao Mikloš Biro, na mesec i devet dana pred ubistvo Djindjića, a u “Peščaniku”, govorio o sprezi mafije i Djindjićeve vlasti, da “riba smrdi od glave”, da vlast skriva i štiti ljude iz organizovanog kriminala, da je Djindjić “menadžer” oteo stranku Mićunoviću, “izbacio ga iz auta na prvoj krivini”, i da je od DS-a “napravio lidersku stranku od poslušnika koji su čekali u zasedi da se osvoji vlast da bi oni nešto dobili” sada, s punim pravom, propituje Bajagu ili Basaru ili bilo koga drugog šta oni smeju i ne smeju da rade. Nedopustivo je da se ljudi, već duboko u penziji, koji se nisu previše isticali u aktivizmu, u analitičkim tekstovima, u političkom delovanju, u nezavisnim pozicijama u decenijama aktivnog radnog veka, sada budu ti koji komesarski odlučuju podobnost ljudi, kojima, naravno, kako stari srpski običaj nalaže, nisu ni do kolena.

To zamagljuje osnovni i ključni problem – kako podvesti javni servis i državno potpomognute medije pod “civilnu kontrolu” jednom za svagda.

Tekst prenet iz dnevnog lista Blic

Click