Kosovo kao srpski Jerusalim

16. February 2021.
Da li će izraelsko priznavanje Kosova biti upotrebljeno kao argument da Srbija odustane od preseljenja ambasade, kako je u septembru nagoveštavao „Tajms of Izrael”? Verovatno hoće, i za to će dobiti važnu podršku spolja Srpska diplomatija moguće dobija priliku da se, bez veće sopstvene zasluge, izvuče iz nezahvalne situacije u koju je dospela – isključivo sopstvenom zaslugom.
bosko jaksic
Foto: Medija centar Beograd

Piše: Boško Jakšić

Reč je o saglasnosti da se do 1. jula ambasada Srbije iz Tel Aviva preseli za Jerusalim, što je bio deo Vašingtonskog sporazuma o normalizaciji ekonomskih odnosa Beograda i Prištine, koji je mnoge neprijatno iznenadio.

Trijumvirat potpisnika – tadašnji američki predsednik Donald Tramp, Aleksandar Vučić i tadašnji premijer Kosova Avdulah Hoti – nije krio zadovoljstvo dogovorom koji je šef Bele kuće nazivao „istorijskim” pomišljajući čak da će deliti Nobelovu nagradu za mir.

Kakve veze, pitao sam se tada, imaju najava izraelskog priznavanja nezavisnosti Kosova, otvaranje ambasade Kosova u Jerusalimu ili preseljenje srpske ambasade sa normalizacijom odnosa Beograda i Prištine?

Imaju, pošto je Tramp u poslednjim nedeljama pred novembarske izbore pokušavao sve kako bi se prikazao kao mirotvorac, pa je ključnu ulogu dodelio uspostavljanju mira između Izraela i sveta islama.

Tako je kosovsko pitanje odvučeno na Bliski istok. Izraelski premijer Benjamin Netanijahu je od Trampa istovremeno dobio dva poklona: saglasnost Kosova da bude prva zemlja islamske većine koja će imati ambasadu u Jerusalimu i saglasnost Srbije da postane prva evropska, četvrta zemlja na svetu, koja će imati ambasadu u Jerusalimu, gradu čiji je istočni deo Izrael okupirao u ratu 1967. a desničarska vlast ga proglasila za večnu i nedeljivu prestonicu Izraela.

Neobjašnjiv pristanak Srbije da sledi Trampa, koji je američku ambasadu preselio maja 2018, suočila je Beograd sa serijom negativnih reakcija jer je odluka suprotna mnogim rezolucijama Saveta bezbednosti UN.

Brisel je reagovao „ozbiljnom zabrinutošću i žaljenjem”. Srbija je upozorena da je to korak koji je dodatno udaljava od evropske diplomatije. Pariski „Mond” je pisao da Srbija krši međunarodni konsenzus prema kojem ambasade treba da budu u Tel Avivu.

Kako stvari stoje pet meseci od potpisivanja vašingtonskog dogovora?

Administracija Džoa Bajdena će poravnati štetu Trampove prkosne odluke i po svemu sudeći će se vratiti decenijskoj praksi da ambasadu drži u Tel Avivu.

Tramp je uspeo da prelomi Izrael koji je 12 godina odbijao da prizna nezavisnost Kosova. Delom je to bilo zbog održavanja dobrih odnosa sa Srbijom, mnogo više u strahu da bi jednostrano proglašena nezavisnost mogla da se koristi za povlačenje paralela između Kosova i Palestine. Ako Kosovo može da bude nezavisno, zašto ne bi i Palestina?

Postojala je i druga briga: kako je kosovska nezavisnost nametnuta Srbiji spolja, Izrael je smatrao da bi to moglo da ohrabri međunarodnu zajednicu da pokuša da nametne i rešenje izraelsko-palestinskog konflikta.

Svi ti argumenti su zaboravljeni. Netanijahu je ispunio obećanje, što je njegov čin zahvalnosti Trampu što je Izraelu isposlovao diplomatske odnose sa Kosovom. Bila je to uvertira Avramovih sporazuma – normalizacije sa Emiratima, Bahreinom, Sudanom i Marokom.

Odredbe dogovora ispunila je i Priština koja je uknjižila priznanje jednog važnog aktera svetske politike. Uprkos upozorenja iz Brisela, kosovske vlasti su se SAD odužile odlukom da – za razliku od pomenute četiri arapske države – prihvate da ambasadu za nekoliko nedelja otvore u Jerusalimu.

U Prištini su prezadovoljni što je prekinuta blokada priznavanja nezavisnosti, „lanac agresivne kampanje Srbije”, kako ga je nazvala ministarka spoljnih poslova Meliza Haradinaj Stubla koja je na onlajn ceremoniji potpisala dokument o međusobnom priznavanju kada i šef izraelske diplomatije Gabi Aškenazi.

A Beograd? Kako sada zvuči poklič „Kosovo je srpski Jerusalim”?

Prihvatanje jerusalimske klauzule očito je bio ustupak Trampu, gest brzoplete zahvalnosti šefu Bele kuće koga su tokom američke predizborne kampanje srpske vlasti nediplomatski otvoreno podržavale.

Naslućuje se ipak da je Beograd donekle oprezno kalkulisao. Aleksandar Vučić kaže da nije „nimalo srećan” što su Izrael i Kosovo uspostavili pune diplomatske odnose, i da upravo zbog toga nije hteo da potpiše dokument zajedno sa Albancima i Amerikancima – čime potvrđuje da nije bilo iznenađenja i da je bio upoznat sa sadržajem dokumenta.

Preseljenje ambasade je odloženo za juli, a u međuvremenu su srpski zvaničnici neodređeno govorili da se nije razgovaralo o konačnoj odluci i da ona zavisi od mnogo faktora. Čekalo se na američke izbore.

Da je Tramp pobedio, osoblje srpske ambasade u Tel Avivu bi se lagano pakovalo. Ali nije. Čekanje bi moglo da se isplati. Postoji šansa da se Srbija spasi posledica jednog kapitalnog ustupka bez kapitalne dobiti.

Kada Vučić kaže da se otvaraju „neke druge perspektive o kojima ne bih sada da govorim”, kladio bih se da je ta „perspektiva” da Srbija ne preseli ambasadu za Jerusalim. Bilo bi to veliko diplomatsko olakšanje Beogradu koji je sam kriv što je dopustio da bude uvučen u bliskoistočne igre u kojima mu nije mesto.

Da li će izraelsko priznavanje Kosova biti upotrebljeno kao argument da Srbija odustane od preseljenja ambasade, kako je u septembru nagoveštavao „Tajms of Izrael”? Verovatno hoće, i za to će dobiti važnu podršku spolja.

Nova američka administracija neće gurati Srbiju u međunarodnu izolaciju i neće insistirati da ispuni jerusalimsku obavezu. Džou Bajdenu je važnije da njegov strateški partner sa Bliskog istoka prizna nezavisno Kosovo nego nepopularno preseljenje srpske ambasade koje bi mu kvarilo odnose sa saveznicima.

Podršku da odustane od srpske zastave u Jerusalimu Vučić je nesumnjivo dobio i od predsednika Emanuela Makrona, a preko njega i od svih lidera EU koji nisu krili nezadovoljstvo iznenadnom odlukom Beograda.

Izraelski „Haarec” pisao je da se Srbija nije protivila izraelskom priznavanju Kosova, mada Vučić sada kaže da ta odluka neće pozitivno uticati na odnose Srbije sa jevrejskom državom. Neće pozitivno, a zašto bi negativno? Srbija ima bliske veze sa Turskom ili Emiratima koji su među prvima priznali kosovsku nezavisnost.

Ne verujem ni da bi Izrael Srbiji zamerio što krši obećanje o preseljenju ambasade. To je ionako bio Trampov dar sa neba, a povratak na staru praksu držanja ambasade u Tel Avivu mogao bi da bude izlazna strategija iz mini-krize.

Otvara se prilika da se Beograd izvuče iz neugodne situacije u koju se upleo. Ne zaslugom srpske diplomatije, već novim rasporedom snaga u svetu koji shvata da izraelski konflikt sa Palestincima ne može da nestane na Balkanu, baš kao što spor oko Kosova ne može da bude rešen na Bliskom istoku.

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Tekst je prenet sa portala lista Politika.

Click