MS Platforma Srbije: Nepostojanje liste čekanja za lekove sporno iz više razloga

19. February 2020.
Informacija da lista čekanja za MS lekove ne postoji veoma je zabrinjavajuća, pogotovo za one pacijente kojima je rečeno da su na listi i godinama čekaju poziv za lek, saopštila je MS platforma Srbije reagujući na odgovor koji je RFZO uputio Insajderu, a u kojem prvi put javno priznaju da ne postoji lista čekanja za lekove za ovu bolest.
MS Platforma
Fotografija preuzeta sa portala Insajder

Iz udruženja MS Platforma Srbije za Insajder navode da je informacija da ne postoji lista čekanja „veoma iznenađujuća“ i pokreće više pitanja. Postavljaju pre svega pitanje šta se dešava i kako RFZO dodeljuje lekove kada više pacijenata ispunjava kriterijume za lek, nego što ima lekova na raspolaganju.

„Pacijenata koji ispunjavaju ove kriterijume je više od lekova koji su na raspolaganju, tako da je morao da postoji neki sistem koji bi rangirao i popisao te pacijente koji čekaju na terapiju“, navodi Platforma.

Podsetimo, nakon obećanja da će se nadležne institucije pozabaviti rešavanjem problema lečenja obolelih od MS-a, u 2020. godini odobrena su dodatna sredstva, ali problem nije rešen.

Od 9000 obolelih od multiple skleroze samo 1200 se do sada lečilo o trošku države. Dodatna sredstva će omogućiti lečenje za još 1300 obolelih. Međutim, broj onih koji će o trošku države dobiti lek i dalje je daleko od ispunjenja cilja i zakonske obaveze države, a to je lek za sve.

„Po kom principu su lekovi dodeljivani u situaciji kada postoji više obolelih koji ispunjavaju kriterijume u odnosu na količinu lekova koji mogu da se raspodele? Takođe, po kom principu će se raspodeliti novi lekovi koji se uvode ove godine, ako lista čekanja ne postoji? Na kraju, zbog čega je pacijentima saopštavano da su stavljeni na listu čekanja i da li postoji neka lista koja je van sistema Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje“, pitanja su na koja MS Platforma Srbije traži odgovor.

Oni dodaju da je ipak najteža vest to što se i dalje razgovara o listama čekanja.

„To je nepravda koja postoji već više od decenije, i mi ozbiljno razmatramo dalje korake i akcije. Najpravedniji način rešavanja problema je učiniti lekove dostupnima svima kojima su neophodni, i tako otkloniti potrebu za restriktivnim kriterijumima i listama čekanja“, zaključuje Platforma.

Kako je ranije objavljeno u emisiji „Lek za lek“, lista čekanja nije objavljena na sajtu RFZO-a gde su inače objavljene sve liste čekanja. Odgovarajući na dodatna pitanja novinara Insajdera kakvi su onda uopšte kriterijumi da neko dobije lek, RFZO je naveo da zvanična lista čekanja zapravo ne postoji.

„Lista čekanja za lekove za MS u RFZO ne postoji jer je reč o oboljenju koje se karakteriše izuzetno nepredvidivim tokom bolesti, tako da kod nekih pacijenata sa retkim pogoršanjima bolestima, dolazi do remisija, odnosno do potpunog povlačenja tegoba, pa im u nekim slučajevima lekovi nisu neophodni odmah, dok kod drugih je situacija takva (klinička slika i nalazi MR mozga i kičmene moždine) da je ključno da odmah počnu sa terapijom”, navodi se u odgovoru RFZO-a Insajder.

Dodaju i da za svakog pojedinačnog pacijenta to procenjuje neurolog koji ga prati. Kriterijumi za dobijanje lekova precizno su definisani od strane Komisije RFZO koju čine neurolozi, a pre svega se zasnivaju na učestalosti relapsa, odnosno pogoršanja bolesti u toku godine.

„Procenu ispunjenosti Kriterijuma za primenu lekova kod pojedinačnog pacijenta vrše Komisije neurologa u Univerzitetskim centrima u Srbiji (KCS Beograd, KCV, KC Niš i KC Kragujevac), koje potom svoje predloge upućuju Komisiji RFZO koju cine eksperti neurolozi za ovu bolest u Srbiji, i oni donose konačnu odluku o započinjanju određene terapije kod pojedinačnog pacijenta sa MS. Svi neurolozi u Srbiji mogu da upućuju svoje pacijente na preglede ovih Komisija u Univerzitetskim centrima, koji se redovno zakazuju i obavljaju”, dodaje RFZO.

U MS platformi Srbije kažu da su zvanični kriterijumi Komisije RFZO-a mnogo precizniji i da podrazumevaju dva pogoršanja bolesti u dve godine, kao i da pacijent može da pređe više od 300 metara samostalno.

Problem je što u Srbiji ima više pacijenata koji ispunjavaju kriterijume nego što ima lekova, pa se baš zato postavlja pitanje kako se uopšte odlučuje ko će dobiti lek od onih koji ispunjavaju kriterijume.

O tome kako izgleda život u Srbiji sa multiplom sklerozom i sa kakvim se strahovima suočavaju pacijenti koji nemaju lek serijal Male velike priče govorila je i Andrea Đokić.

Tekst je prenet sa portala Insajder.

Click