Veran Matić – Kamenovi spoticanja na putu u Jadovno

Od ove godine ovaj hotel za mene ima i novo značenje – od kada sam pročitao poruku na društvenim mrežama istoričara Milana Radanovića, da 99 odsto Zagrepčana, ne zna da je prvi vlasnik hotela pre Drugog svetskog rata bila srpska  porodica Milinov.

Ako u Gospiću jednog dana bude formiran muzej posvećen žrtvama sistema logora Gospić-Jadovno-Pag, onda bi ova slika trebala biti u stalnoj izložbi tog potencijalnog muzeja. Na slici, na kojoj vidimo južnu stranu zagrebačkog Trga bana Jelačića, dominira hotel Milinov. 👇 pic.twitter.com/Gw1b8TmVRR

— Milan Radanović (@MilanRadanovi1) January 22, 2022

O tome nema podataka u prezentacijama hotela. Svetozar Milinov i njegovi sinovi Vojislav, Đorđe, Kosta i Nikola, ubijeni su u ustaškom logoru Jadovno, Svetozareva supruga Milica ubijena je u ustaškom logoru Slana na Pagu a jedan izvor pominje i njihovu ćerku takođe kao žrtvu logora Slana koja je silovana pred roditeljima.

Čačić dolac na Velebitu, juče oko podneva. Idilična priroda na 1039 metara n/m koja krije nezamislive strahote koje su se na tome mestu i u krugu od nekoliko kilometara događale u leto 1941, u vreme kada je na Čačić dolcu postojao logor Jadovno. Jame i vrtače severno od puta 👇 pic.twitter.com/QVjC1T4ibu

— Milan Radanović (@MilanRadanovi1) June 19, 2022

Od ovog saznanja za mene dolazak u hotel Dubrovnik ima i novu simboliku, gotovo kao hodočašće i podsećanje na pogrom koji je počinjen nad srpskim i jevrejskim stanovništvom.

Jedan nemački umetnik pokrenuo je globalni projekat postavljanja takozvanih kamenova spoticanja, neki prevode kao spotaknice, koji se postavljaju ispred mesta odakle je u smrt odvedena porodica ili pojedinac sa osnovnim podacima.

Spotaknice – Svetlana Slapšak – Peščanik (pescanik.net)

Verujem da bi ispred hotela trebalo da stoji podatak o nevino stradaloj porodici Milinov i njihovoj tragičnoj sudbini.

Kada bi postavljale spotaknice za sve žrtve čiji je život okončan u kraškim jamama prelepog Velebita, verujem da bi bilo mnogo manje revizionizma, a mnogo više empatije sa žrtvama i njihovim porodicama.

Na žalost, mislim da se postavlja mnogo više kamenova spoticanja, čiji je cilj stvarno spoticanje u suočavanju sa prošlošću.

Na ovoj prelepoj planini opevanoj u hrvatskoj nacionalnoj pesmi “Vilo Velebita” i na ovom strašnom mestu neopevanih zločina počinjenih  od strane ustaške NDH nad mnogim hiljadama Srba i Jevreja, sećamo se nepojamnog stradanja brojnih nevinih žrtava – od Srema do Dalmacije, od Istočne Hercegovine do Podravine, od Semberije do Gorskog kotara.

Mane Čanak (levo, kao partizan 1942), stanovnik Široke Kule kod Perušića, jedan od trojice zatočenika logora Jadovno koji su uspeli da pobegnu iz logora, prežive rat i ostave svedočenje o boravku u logoru. pic.twitter.com/JgZcj7AnOB

— Milan Radanović (@MilanRadanovi1) June 19, 2022

Posebno iz Zagreba i odavde iz Like. Setimo se da su odvedeni od svojih kuća ne znajući ni kuda ni zašto. Odvedeni su da se ne bi znalo gde su i da se ne bi znalo što je s njima.  Odvedeni i bačeni u bezdane velebitskih jama kao što je ova Šaranova jama.

Ovde sam u ime predsednika Republike Srbije, Aleksandra Vučića, da bih se zahvalio Vama koji se ovdje okupljate u sećanju na pomorene Jevreje i Srbe, žene i muškarce, mlade i stare, siromašne i bogate, vernike i njihove sveštenike. Zahvalio bih Srpskom narodnom veću, Koordinaciji židovskih opština, episkopatima SPC i Savezu antifašističkoj boraca i antifašista na ustrajnom organizovanju ovog komemorativnog skupa.

Najkompletnija studija o sistemu logora Gospić Jadovno Pag, besplatno preuzimanje: Dr Đuro Zatezalo: Jadovno – Dvotomno djelo sa zbornikom dokumenata i popisom 10.502 žrtve

Posebno bih zahvalio SNV na obnavljanju ovog spomeničkog kompleksa i svima iz državnih institucija koji su im u tome pomagali. Znam da to nije lak posao. Zato ću  biti s vama i u septembru u Slani na Pagu. Da se i tamo vrati ploča sećanja na ubijene. Bilo bi značajno i ako bi bio obnovljen i spomenika u Gospiću, koji je srušen u isto vreme kada je u centru ovog grada srušen i spomenika Nikoli Tesli.

Spomenik koga više nema – Jadovno 1941. – KULTURA SJEĆANjA (jadovno.com)

Da se izgradi Muzej posvećen žrtvama, kako bi svakoga dana a ne samo jednom godišnje nove generacije mogle da se informišu I edukuju, kako bi se smanjila srbofobija i smanjio prostor za revizionističke ideje.

Na kraju, bavim se nestalim u ratu devedesetih. Znam šta znače stradanja i patnja. Znam i ķoje su njegove posledice po međuetničke i političke odnose između Hrvatske i Srbije. Zato na ovom prostoru bezdanih jama nebrojenih žrtava koje nisu eshumirane i identifikovane, želim da istaknem tri stvari: sećajmo se ali ne sejmo mržnju; sudimo zločinima kao što je ovaj ali ne sudimo budućim pokolenjima; oslobodimo tereta krivice one koji nisu krivi, ali ne rehabilitujmo one, kao što su bili ustaše i NDH, koji su ovde i na drugim mestima ostavili istorijske tragove velikog i nepojamnog zločina.

Posvetimo se i pronalaženju, ekshumaciji i identifikaciji svih nestalih i iz rata devedesetih. To će biti veliki doprinos ne samo boljiim odnosima Srba i Hrvata u Hrvatskoj, već i odnosima Srbije I Hrvatske.

U toj misiji nam trebaju iskreni poticaji a ne spoticaji.

Ogromno je naše kamenje spoticanja, kako ono ovde, tako i ono na Slani, duboke su naše jame propadanja, kako ove ovde, tako i one koje proizvodi politika zaborava, negiranja i zloupotrebe Zato nam trebaju reči opomene i zalečenja. Na ovom i drugim mestima.

Neka je večni pomen nepobrojanim hiljadama žrtava sistema logora smrti Gospić – Jadovno – Pag!

Govor Verana Matića, specijalnog izaslanika predsednika Republike Srbije, na obeležavanju Dana sjećanja na žrtve u sistemu logora Gospić – Jadovno – Pag 24.06.2022. 

Pismo roditelja židovskih mladića

…Protiv čega se ta borba vodila govori i pismo roditelja 165 dječaka i mladića, Židova, čiji su roditelji pisali Ustaškim vlastima moleći da ih vrate iz konclogora u koje su odvedeni na proljeće 1941. godine. Pisma su protokolirana u MUP-u NDH, no autori Narcisa Lengel – Krizman i Mihael Sobolevski u tekstu “Hapšenje 165 jevrejskih omladinaca u Zagrebu u maju 1941. godine” tamo nisu našli i odgovore. Jedini odgovor došao je na kraju rata kada se ispostavilo da je ustaške logore od 165 djece preživjelo tek – troje. Na ovom mjestu pročitajte njihovo pismo…

“Dne 31.svibnja o.g. odpremljeno je 165 židovskih omladinaca, glasom priloženog popisa, na đačku radnu službu u logor ‘Danica’, Koprivnica. Sva su djeca otišla sa veseljem, jer su saznala, da će raditi i da će se nakon 8 tjedana vratiti kući.

Radi toga obskrbila su se djeca samo sa ljetnim i najpotrebnijim stvarima. Nakon 8 tjedana logorovanja u Koprivnici nadala su se djeca, da će se vratiti kući, te da će ih drugi zamijeniti, ali umjesto kući odpremljena su u logor Jadovno na Velebitu; iz Jadovna na otok Pag i sada se nalaze u logoru kod Jasenovca.

Navedeni dječaci, između 17-25 godina, većinom su maturanti ili su pohađali sveučilište, a nekoji su bili zaposleni u zanatima u Zagrebu. Svi su ti dječaci odgojeni za cijelo vrijeme školovanja u hrvatskom duhu, te su dušom i tijelom osjećali sa Hrvatima. Bili su članovi samo hrvatskih i športskih društava, a družili su se samo sa svojim hrvatskim školskim drugovima. Bili su većinom dobri učenici i dobrog vladanja. Poznato je, da je veliki broj imućnih židovskih đaka stalno podupirao svoje siromašne kolege i podupirao sve hrvatske školske ustanove. To sve mogu posvjedočiti njihovi profesori.

Zima je pred vratima, a ta djeca nisu ni za hladnije vrijeme obskrbljena, a kamo li za zimu. Stvari, koje su sa sobom ponjela, sigurno su već poderane, budući da se već četvrti mjesec nalaze na radu, a naknadno nismo njima ništa mogli poslati. Iz gore opravdanih razloga molimo, da se naša djeca, navedena u popisu, vrate svojim roditeljima iz sadašnjih logora u Jasenovcu. Do 30. rujna bit će upravo 4 mjeseca, što su ta djeca na radu u logorima. Tako bi djeci bilo omogućeno, da barem privatno nastave nauke i zanat.

Za besprikorno vladanje naše djece i da će učiti i marljivo raditi, jamčimo solidarno kao njihovi roditelji svojim životima. U našoj velikoj boli jedina je naša nada, da se naša djeca pred zimu povrate svojim roditeljima.”

“Filip Škiljan 42) i Milan Radanović (45) su povjesničari iz Zagreba. U vrletima Velebita kriju se otaci ustaškog logora smrti Jadovno iz 1941. godine. Njih dvojica pokušavaju naći te ostatke, dok Ivo Goldstein (64) čita pismo koje je primatelju stiglo nakon 64 godine.”

“Dubine Velebita”, autorice Martine Uzelac;
Direktor fotografije, Matija Kralj
Montažer – redatelj, Mladen Ivanović
Produkcija: Srpsko narodno vijeće