Mnogi kolumnisti, analitičari, zaposleni u NVO sektoru nam pokušavaju objasniti kako oni, istina nisu za predsjednika Mila Đukanovića koji je personifikacija DPS-a i politike koja se vodi već 30 godina, ali nisu ni za mitropolita Amfilohija, koji je po njima personifikacija jedne druge politike, drugog crnogorskog pola, mračnog, nacionalističkog, srednjevjekovnog, dok se oni valjda nalaze u procijepu. Tekst koji smatram paradigmom ovakvog stanovišta izašao je prošle nedjelje pod naslovom „Ludački pokret“ autora Vladana Žugića.

Nema te demokratske oblande koja može sakriti nacionalističku i/ili konzervativnu suštinu litija i čitavog pokreta što ih prati, kao, što, ni liberalne vrijednosti koje deklarativno Đukanović zastupa ne mogu sakriti njegovu autokratsku prirodu. Ta jednačina lomi crnogorsko društvo. I trenutno, i na duge staze

Đukanović je došao na vlast kao komunista, učvrstio se na njoj kao prosrbin, stekao međunarodni ugled kao Miloševićev disident, obezbedio nezavisnost Crnoj Gori na građanskoj priči, uveo Crnu Goru kao prozapadnu državu u NATO i na kraju bi mogao da bude svrgnut sa vlasti kao crnogorski nacionalista jer je želeo da kao ateista stvara novu crkvu