Zašto bi se neka zemlja pridružila Europskoj uniji? Zbog velikog tržišta roba i usluga, zbog neograničenih mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja, zbog francuske kuhinje, švedskog dizajna, talijanske renesanse, njemačke inženjerske tradicije, zbog ljudskih prava, slobode mišljenja i izražavanja i niza drugih humanističkih vrijednosti koje nazivamo europskima, zbog Spinoze, Cervantesa, Michelangela, Bacha... Moglo bi se u beskraj nabrajati dobre razloge za Europsku uniju, ali jedan se ipak ističe i strši, svojom nas magičnom ljepotom privlači više od drugih. Novac, lova, kinta, pinka, kešovina, guta, biber, kikiriki. Pare, burazeru!

Dovoljno ljudi povjerovalo je da je za njihove probleme krivac vanjski neprijatelj, što je prastari trik iz populističkog priručnika

“Zemlja meda” alegorija je o vječnom problemu umjetnika s nedarovitima i dokumentarni film o životu i o umiranju. Svaki događaj iz života može biti doživljen kao alegorija

Najstrašnije je to da vjerujemo kako svega ovoga ne bi bilo da Kinezi ne jedu šišmiše i zmije. Ono što čovjek u svojoj blesavosti može smisliti gore je od svake epidemije