Je li bogohulno pitati što se dogodilo u Srbiji koja je ostala na ispod 400 mrtvih na milijun?

11. January 2021.
Izvod iz komentara Gojka Drljače, objavljenog na portalu Jutarnji.hr.
UZICE U VREME EPIDEMIJE KORONA VIRUSA
Ilustracja. BETAPHOTO/DRAGAN KARADAREVIC/DS

Piše: Gojko Drljača

…Hrvatska je također stigla na više od 1000 mrtvih na milijun i još uvijek smo nešto sretnije prošli nego susjedna Mađarska koja posljednjih mjeseci ima puno radikalnije mjere nego mi. I kako je moguće da su Švicarska i Švedska s liberalnijim pristupom ostale ispod cijelog niza zemalja koje su se odlučile braniti zatvaranjem te su trenutačno epidemiološki uspješnije nego Hrvatska? Jesu li ta pitanja zabranjena? Zašto su jako rijetka u medijima? Zbog čega ih političari u pravilu izbjegavaju, iako su zdravorazumska? Ne bi li nas propitivanje, baš kao i kod svake druge javne politike, trebalo voditi prema boljim politikama?

Posebni je problem što se čini kako stroge mjere nude samo iluziju sigurnosti. Vrlo je moguće da samo produžavaju epidemiološku agoniju ako nisu fokusirane na ono bitno. Irska je upravo eksplodirala s brojem slučajeva, a imali su stroge mjere cijelo ljeto. Sada s incidencijom od 1038 slučajeva drže nezavidnu prvu poziciju u Europi, a mi smo pali na dvadeseto mjesto. Irci su bili baš radikalni: od 21. listopada nisu smjeli iz kuće, osim zbog vježbanja u krugu pet kilometara. Zatvorili su sve što su mogli: restorane, kafiće, teretane, sve trgovine osim onih koje prodaju hranu.

U prosincu su pomislili da su uspjeli pa su otvorili trgovine i restorane (ne i pubove), pa su ih opet zatvorili. Pritom je Dublin, koji čini pola Irske, puno ranije stavljen u neku vrstu kućnog pritvora. Još u rujnu im nisu radili kafići i restorani, a putovanja su bila zabranjena. Pa kako to da nisu ostali sigurni? Zašto tek malobrojni postavljaju pitanja čemu sve te totalitarne mjere ako u konačnici ne sprečavaju slučajeve i smrti?

Niti jedno pitanje ne bi trebalo biti zabranjeno: Hoće li se čekanje na spasonosno cjepivo previše odužiti? Je li, recimo, bogohulno pitati što se to dogodilo i inače ne baš discipliniranoj Srbiji koja je ostala na ispod 400 mrtvih na milijun, a tijekom ljeta se pisalo o pomoru Srba? Ili, pitanje iz suprotnog kuta: što to stroga Austrija čini drugačije da još uvijek ima dosta dobre brojeve?

Ono suštinski zanimljivo što se dogodilo ovaj tjedan po pitanju epidemiološke situacije u Europi jest iznenađujući rezolutni napad snažnog njemačkog medija, Bilda, na epidemiološku politiku Angele Merkel. Iako po broju smrti na milijun Njemačka stoji još uvijek dobro (468), Bild je prepoznao trend rasta te se usudio problematizirati lockdown: konstatirali su da je Merkel po savjetu stručnjaka postavila krivi cilj – održavanje incidencije niže od 50 slučajeva na 100.000 stanovnika prije proglašenja lockdowna.

Bild je zaključio kako je to nemoguće. Procijenili su kako se virus širi prebrzo, zdravstvo im nije dovoljno dobro opskrbljeno, ali bi izbjeglo kolaps i uz puno višu incidenciju. Posljedica: uz postojeći kriterij 50/100.000 Njemačka će ostati u lockdownu. Bild je spomenuo i Irsku kao potpuno krivi epidemiološki uzor te je počeo preispitivati preporuke ugledne akademije Leopoldina.

Pitaju se, kao i mi, zašto su slučajevi u Irskoj ponovno eksplodirali te su završili u lockdownu, a bili su im uzor. Postavili su i tezu o krivom epidemiološkom fokusu. Ustvrdili su kako političari pravdaju stroge mjere smanjivanjem broja smrti, ali zaboravljaju kako tamo gdje ljudi umiru, mjere ne djeluju. U regiji Hessen 86 posto smrti događa se u domovima za skrb. U Hamburgu je to 73 posto, u Bremenu 71 posto, pa ipak nema dovoljno dobre organizacije testiranja osoblja i posjetitelja. Zaključno, Bild je optužio njemačke političare i za sljepilo na širu sliku: vide samo koronu, a usamljenost ljudi u izolaciji, gubitak poslova, dezorijentiranost djece nešto je što ih naročito ne zanima…

Tekst je prenet sa portala Jutarnjeg lista. Ceo tekst možete pročitati na Jutarnji.hr.

Share